Tisuće sorti brojnih ishodnih vrsta i njihovih hibrida gotovo svih boja svrstane su u dvije osnovne skupine, lukovičaste i rizomatske. Lukovičaste perunike najčešće sadimo u kamenjare i uz rubove cvjetnjaka, jer su manje i niže, a srednje visoke i visoke rizomatske, koje su i najčešće u našim vrtovima, zauzimaju sredinu i pozadinu cvjetnih gredica, a lijepo pristaju uza zvončiće, lupine, božure i druge trajnice koje istodobno cvatu. Veoma su lijepe i kao samostalne cvjetne skupine uz terasu ili na tratini. Osobito su, ne samo u nas nego i u cijeloj Europi te uSAD-u, gdje postoje brojna udruženja uzgajivača irisa, popularne bradate rizomatske perunike, poneke visoke i do 120 cm.
Dok perunike cvatu, redovito uklanjajte ocvale cvjetove, kako se biljke ne bi iscrpljivale stvaranjem sjemena. Ljeti ih, za sušna razdoblja, povremeno zalijte, a najmanje tridesetak dana nakon cvatnje, potkraj kolovoza ili na početku rujna, svake treće ili četvrte godine, posebice ako im cvatnja oslabi i postanu preguste, razmnožite dijeljenjem.
Rizom, odnosno podanak, zadebljalu podzemnu stabljiku, razrežite ili razlomite na dijelove duljine desetak cm. Svaki dio mora imati bar jedan pup i dobro razvijen korijen. Posadite ih u sunčan ili djelomično zasjenjen dio cvjetnjaka na propusno, ali plodno tlo. Teško glinasto tlo prije sadnje duboko prorahlite, dodajte pijesak i kompost ili posve zreo stajski gnoj, koji je odležao najmanje jednu godinu. Ako je ikako moguće, tlo pripremite bar 2-3 tjedna prije sadnje. Podanke posadite, ovisno o veličini perunika, na razmak 20-50 cm. Ne utiskujte ih dublje od desetak cm, kako bi ostali pri površini, jer im godi toplina sunčanih zraka. Kad ih budete rasađivali, stare i oštećene dijelove bacite, a suvišne podanke, kojih će zacijelo biti mnogo, jer perunike dosta brzo rastu, podijelite prijateljicama i prijateljima vrtlarima, ljubiteljima prekrasnih perunika.