Metlača

 Iz stepskih predjela jugoistočne Europe i Azije potječe metlača, lat. Kochia scoparia, jednogodišnja biljka iz porodice pepeljuga a uskim tankim i nježnim svijetlozelenim listovima, znana i pod nazivom ljetni čempres. To je ime dobila zato što izgledom i načinom rasta podsjeća na prave grmolike četinjače. Stoga ih može i zamijeniti u dijelovima vrta u kojima bi nam prava živica zimi smetala, primjerice na mjestima kamo odlažemo snijeg s vrtnih staza. No prilično visoka metlača – može narasti 1-2 m – dobro dođe i za prikrivanje kompostišta, popunjavanje praznih mjesta u pozadini gredice s trajnicama te za odvajanje pojedinih dijelova vrta, primjerice povrtnjaka i voćnjaka. Pogodna je i za velike cvjetne posude uz šareno ljetno cvijeće i niske jastučaste trajnice. Veoma je skromna, raste i na siromašnim pjeskovitim, vapnenim, pa čak i na slanim tlima, a podnosi i sušu. U vrtu je ipak svake godine u rano proljeće, prije no što nikne, malo pognojite kompostom, a ljeti povremeno zalijte.

Kochia scoparia var. trichophylla

Kao ukrasne biljke u vrtu uzgajaju se dva varijeteta metlače: Kochia scoparia var. trichophylla, koja u jesen pocrveni te Kochia scoparia var. childsii koja ostaje zelena. Nježnozeleni listići trihofile u jesen, kad se pojave sitni cvjetići, poprime vinskocrvenu boju, a potom se razviju sitne sjemenke. Cijela biljka posmeđi i suši se, sjemenke otpadaju i prezimljuju, a rano u proljeće metlača niče, i to najbolje ako se tlo ne prekopava, nego sjemenke ostanu na površini. Klijavost je sjemena tada veoma dobra pa se čini kao da su baš sve svijetlosmeđe sjemenčice isklijale. 

Stoga svake godine slabije razvijene biljke odstranite – možete ih i presaditi, jer se lako «primaju» - kako ljetni čempresi ne bi bili pregusti. Odumrle osušene biljke u jesen počupajte ili prelomite. Korijen je prilično snažan i dubok pa se dosta teško čupa, ali je stabljika pri tlu krhka te lako puca.

 Stabljika je čvrsta i žilava pa metlača doista može poslužiti i kao mala metla.

Sjemenke metlače možete prikupiti, ali ih posijte odmah u jesen na željeno mjesto, ne čekajte do proljeća.

Na početku 20. st. sjeme metlače preneseno je u Sjevernu Ameriku kako bi se uzgajala kao ukrasna biljka u vrtovima a nazvali su je vatrenim korovom te gorućim grmom. No jedna biljka može stvoriti oko 14 000 zrelih sjemenki pa se metlača ubrzo proširila i u slobodnu prirodu. Stoga je u poljoprivrednim područjima SAD-a smatraju korovom koji ugrožava soju, sirak, šećernu repu, žitarice i druge usjeve.
U stepama, naime, u svom prirodnom staništu, metlača se rasprostranjuje tako da u jesen kad se biljka osuši i sjemenke dozru, stabljika puca i biljka se nošena vjetrom kotrlja razbacujući pritom sitne sjemenke na velikom prostoru.