Pitomi i divlji kesten

Kad idem u naš lijepi grad obavezno se prošećem i uz našu lijepu modrozelenu rijeku. Uz nju se proteže Prva ulica našega grada koja je na istom mjestu već oko 2000 godina, a u njoj raste drvored divljih kestena.Ta stabla nisu toliko stara; ne znam točno kad su posađena, ali znam da nisu starija od 450 godina. Jer je prvo stablo divljega kestena, lat. Aesculus hippocastanum, listopadna drva do 30 m visoka s razgranatom okruglastom gusto lisnatom krošnjom, porijeklom iz sjevernog Irana, Kavkaza i Himalaje, posađeno u Europi u Beču 1576. godine. Kao lijepo ukrasno drvo ubrzo se proširio u krajevima s umjerenom klimom i postao omiljenim stablom za drvorede. Ime kesten dobio je zbog velikih okruglastospljoštenih sjemenki s čvrstom i sjajnom smeđom lupinom koje nalikuju na plodove pitomoga kestena, lat. Castanea sativa, prastare europske biljke koja se kao element tercijarne flore kroz ledenu eru očuvala sve do danas. No, dvama biljkama zajedničko je samo ime, nisu botanički srodne, građa im je posve različita i pripadaju udaljenim biljnim porodicama iz dvaju različitih biljnih redova i podrazreda u biljnom razredu Magnoliatae.

Divlji kesten član je porodice Hippocastanaceae, a pitomi pripada porodici bukvi, Fagaceae, sa srodnim mu vrstama bukvom i hrastom. 

Lišće divljega kestena dlanasto je sastavljeno od sedam velikih liski na zajedničkoj dugoj peteljci, a cvjetovi, dvospolni i jednospolni, čine velike uspravne piramidalne cvatove. Razvijaju se u svibnju i lipnju, odmah poslije listanja.

Plod je okrugao, mekano bodljast tobolac koji nakon sazrijevanja puca na tri dijela.

Sjemenke su neugodna okusa i vrlo gorke.

Divlji je kesten toploljubiv, ali podnosi i hladnoću i sušu. 

Najbolje uspijeva u dubokim, humoznim i vlažnim tlima neutralne reakcije. 

Da je divlji kesten, lat. Aesculus hippocastanum, ne samo ukrasna nego i ljekovita biljka, ustanovili su Europljani tek u 19. stoljeću. Koru su upotrebljavali kao nadomjestak za kinin pri vrućici, malariji, proljevu i kožnim bolestima, lišće za ublažavanje kašlja, reume i artritisa, a cvjetove za pripremu čaja. Danas se divlji kesten upotrebljava najčešće u obliku gotovih standardiziranih ljekovitih pripravaka protiv tegoba u vezi s venama. Djelatna ljekovita tvar u sjemenkama divljega kestena, mješavina triterpenskih saponina znana pod nazivom escin, štiti kapilare od oštećenja jačajući njihove stijenke. Stoga olakšava tegobe kod kronične insuficijencije vena kao što su bolovi i upale proširenih vena, svrbež kože iznad proširenih vena, otežale noge te osjećaj napetosti u nogama. 

Listovi su pitomog kestena duguljasti, cjeloviti, nazubljeni i kožasti. Cvjetovi su jednospolni, muški s prašnicima na dugim prividnim klasovima, a ženski s tučkovima skupljeni u grupice od 3-7 u zajedničkoj ovojnici, koja je zrela prekrivena gustim igličastim bodljama. Cvatu u lipnju, znatno nakon listanja i odlična su paša pčelama. Plodovi su jednosjemeni orasi s kožastom tamnosmeđom sjajnom ljuskom, a po jedan do tri su u zajedničkom loptastom kožastom i ježastom tobolcu. Visoke su energetske vrijednosti, a sadržavaju 44% škroba, šećer, 4% bjelančevina, 2% masti, te vitamin B1. Svi ih volimo pečene ili kuhane, a upotrebljavamo ih i za pripremu različitih slatkih i slanih jela.

Pitomi kesten uspijeva samo na kiselim tlima (pH 4-6 ), umjereno vlažnim, dubokim i rastresitim, s mnogo humusa, željeza i kalija, u područjima s vlažnom klimom i blagim jesenima, na sunčanim toplim i svijetlim položajima u područjima uzgoja vinove loze. Poznata područja pitomog kestena u Hrvatskoj su brežuljkasti krajevi između Drave i Save, između Kupe, Korane i Une, u okolici Opatije i Lovrana, u istočnoj Istri te na Krku.