Više od stotinu sorata cinije, lat. Zinnia sp., jednogodišnje zeljaste biljke, nastalo je od divlje forme koja potječe iz Meksika. Mogu biti niske, srednje visoke ili visoke. Najniže patuljaste sorte nisu više od 15 cm, a najviše sorte narastu i do 70 cm visine. Volim ih jer se lako uzgajaju izravnom sjetvom na gredicu - tako sam i učinila sredinom svibnja - a najbolje uspijevaju na propusnim plodnim ilovastim tlima, na žarkom suncu. U hladovini mogu stradati od pepelnice, osobito ako oko njih slobodno ne struji zrak.
Najviše im gode duga vruća i suha ljeta jer dobro podnose sušu, pa cvatu sve do prvih kasnojesenskih mrazova. Najčešće ih uzgajamo na velikim cvjetnim gredicama, no novije niske sorte pogodne su i za manje gredice, za sadnju u ukrasne posude te za obrubljivanje vrtnih staza. Kako bi cinije u vrtu što dulje plijenile našu pozornost, redovito valja uklanjati ocvale cvatove.
Ako želite dobiti velike glavice cinija na dugim peteljkama, onda valja ukloniti sve postrane izbojke ispod odabrana cvatnog pupa. One su nalik gerberama i pogodne su za cvjetne aranžmane. Cvatovi cinije dugo se drže u vazi, ali ih valja pobrati rano ujutro, i to prije nego što se središnji dio glavice rascvate, a latice izblijede.
Sjemena cinije uvijek ima za kupiti, ali ja volim prikupiti svake godine bar malo vlastita sjemena.
Stoga po nekoliko cvatova prelijepih cinija različitih boja puštam svake godine da dozore pa ih potkraj ljeta poberem i ostavim da se dobro osuše.
Kad sjemenke počnu ispadati iz osušene cvatne glavice, odvojim suhe latice, cvjetište i ostale dijelove cvata pa čisto sjeme spremim u staklenku i čekam proljeće kad ću opet posijati cinije - prave vrtne ljepotice.
Kad sjemenke počnu ispadati iz osušene cvatne glavice, odvojim suhe latice, cvjetište i ostale dijelove cvata pa čisto sjeme spremim u staklenku i čekam proljeće kad ću opet posijati cinije - prave vrtne ljepotice.