Matičnjak

 U jednom kutu moga vrta, ispod stabla jabuke raste matičnjak, pčelinja metvica ili melisa, lat. Melissa officinalis, ljekovita začinska medonosna zeljasta trajnica iz porodice usnača, lat. Labiatae. Potječe iz Sredozemlja, gdje samonikla raste po krčevinama, na napuštenim mjestima, starim zidovima, u zapuštenim vinogradima, uz rubove cesta, i to od razine mora do brdskih područja. U ostalim se krajevima često uzgaja u vrtovima, jer se lako razmnožava sjemenom i vegetativno, a pobjegla je iz vrtova i udomaćila se i u prirodi. Melisa može biti visoka od 30 do 60 cm, a širi se i proteže isto toliko.

Svjetlozeleni, naborani, jajoliki, 2,5 - 7 cm dugački listovi, pilasto nazubljenih rubova, prekriveni mekanim dlačicama, smješteni su nasuprotno u parovima na četvrtastim razgranatim stabljikama. Zgnečite li ih, oslobađa se specifičan veoma ugodan miris po limunu. Blijedožućkasti do blijedoljubičasti cvjetići nisu aromatični, sitni su i neugledni, a nastaju cijelo ljeto na cvatnim klasovima što se izdižu iznad listova. Melisa najbolje uspijeva na sunčanom ili polusjenovitom, toplom i zaštićenom staništu, na srednje teškom, propusnom, umjereno vlažnu plodnu tlu neutralne reakcije s mnogo humusa. Vrlo je otporna na niske temperature, a dobro podnosi i sušu. Ne orezujemo li je redovito, može izgledati kao korov, pa se najčešće uzgaja na posebnoj gredici za začinske i ljekovite biljke, a ne u cvjetnjaku ili povrtnjaku. 

Miris matičnjaka jako privlači pčele i druge kukce, pa je melisa poželjna i u voćnjacima i vinogradima jer omogućava bolje oprašivanje. Pčelari mogu pomoću pčelinje metvice vratiti odbjegao roj pčela koji se okupio u krošnji nekog stabla jer miris melise privuče maticu - biljka je po tome i dobila narodno ime matičnjak. 

Melisu razmnožite sjemenom u travnju te dijeljenjem grumena u proljeće ili, što je za biljku mnogo povoljnije, u ranu jesen. Grumen starih biljaka koje su se jako raširile izvadite štihačom pa razdijelite na nekoliko dijelova. Posadite ih na razmak od 40 cm na novo mjesto na svježe pripremljenu gredicu obogaćenu kompostom. Kad se matičnjak na novoj gredici dobro razvije, mirisno lišće i vrhove mladica režite što češće, nekoliko puta tijekom vegetacije. U prvoj godini nakon sadnje ne režite ih prečesto; omogućite mladim biljkama da se dobro ukorijene. Uvijek berite samo mlado lišće, jer staro lišće nije tako aromatično, a često postane bljutavo i pljesnivo. Posadite li nekoliko biljaka uz rub vrtne staze, svaki put kad kraj njih prođete i nogama okrznete lišće, vrtom će se proširiti ugodan limunski matičnjakov miris.

Mirisno lišće matičnjaka bogato eteričnim uljem u kojem ima citrala tj. geraniol aldehida, citronelala, geraniola i sličnih spojeva, rabi se za aromatiziranje vrućih i ledenih čajeva, začinskog maslaca, salata od sirova povrća te raznih jela od jaja, mesa, riba i gljiva. Izvrsno je i za ukrašavanje i aromatiziranje slastica, pudinga, koktela, deserta, sladoleda i voćnih salata, a u kuhinji zamjenjuje i limunovu koricu. No ugodna aroma matičnjaka dolazi do izražaja samo ako se lišće ne skuha. Kuhanjem i sušenjem aroma se brzo gubi, pa je najbolje svježe lišće smrznuti, npr. u kockicama leda. Melisa je i poznata ljekovita biljka, njegovi pripravci ublažavaju grčeve, djeluju antibakterijski i blago sedativno. Najčešće se upotrebljavaju za ublažavanje živčanih bolesti, živcima izazvanih želučanih i crijevnih tegoba, migrene, živčanih srčanih tegoba, a osobito u djece poboljšavaju i apetit.