Rana jesen

Kad počnu dozrijevati plodovi drijenka, gloga, lijeske i šipka znamo da je nastupila fenološka rana jesen koja u našim krajevima u Srednjoj Europi traje od 1. rujna do 15. listopada. Temperature bi se u to doba u unutrašnjosti Hrvatske trebale pomalo spuštati, vrelo ljeto bi trebalo završiti, a sve češće su jutarnje magle. Ako bude sreće da potkraj rujna padne kiša, naši će vrtovi nakon vrućeg i suhog ljeta malo živnuti.
Ugodni i topli ranojesenski dani pogoduju rastu biljaka pa povrće još uvijek raste, cvijeće i dalje obilno cvate. Lijepo vrijeme pogoduje i nama pa ugodne dane možemo iskoristiti za sve važne ranojesenske radove u našim vrtovima.
U korisnom dijelu vrta veći dio radova u ranu jesen odnosi se na berbu, vađenje i spremanje povrća i voća za zimu. U povrtnjaku berite zelje, kelj, cvjetaču, korabicu, brokule, kelj pupčar, kineski kupus, komorač, salatu, endiviju, radič, blitvu, špinat, rajčice, krastavce, paprike, patlidžane, bamiju, tomatiljo, kasne mahune, tikvice, dinje, lubenice, raštiku, artičoke i kukuruz šećerac. Vadite peršin, mrkvu, celer, pastrnjak, ciklu, rotkvu, podzemnu korabu, crni korijen, bijelu i žutu repu, poriluk i hren.
Želite li u kopnenom području produljiti vegetaciju i berbu do kasne jeseni, na gredice s kojih nije sve ubrano postavite konstrukciju niskih i visokih tunela. Prije prvih jesenskih mrazova na nju navucite netkanu ili najlonsku foliju pa će i u studenom još biti povrća za berbu.

Gredice s kojih ste sve povrće pobrali štihajte i gnojite, pa pripremite za uzgoj ozimih kultura. U kopnenom području izravno, prema plodoredu, na početku rane jeseni posijte rotkvice, a do kraja razdoblja špinat, matovilac i vrtnu krešu tj. grbicu. Posadite češnjak, luk kozjak, luk srebrnjak, lučice za mladi luk, špargu i rabarbaru te presadnice zimske salate i ozimog kelja. U jadranskom području s blagom klimom izravno posijte salatu mrkvu, peršin i bob, posadite artičoke i presadnice endivije, radiča, salate i ozime cvjetače. Nakon presađivanja flanaca sve biljke uvijek treba dobro zaliti.
Na gredicu za uzgoj presadnica u kopnenom području posijte na početku rane jeseni ozimu salatu, a u primorskom području i ozimi kelj te luk srebrnjak. Višegodišnje biljke na gredici za ljekovito i začinsko bilje, primjerice matičnjak i metvicu, razdijelite i rasadite, osobito ako su se jako raširile te ih pognojite zrelim kompostom. Kelj pupčar, brokulu, kinesko zelje, korabicu, mrkvu, poriluk i drugo kasno povrće okopajte i nagrnite te prema potrebi prignojite mineralnim gnojivom s većim udjelom kalija, pogotovo ako je tlo u povrtnjaku slabije plodno.
U godinama kad ljeti vlada suša, povrće i na početku rane jeseni valja redovito zalijevati. No od sredine rujna prestanite zalijevati, kako bi se povećala količina suhe tvari u tkivu biljaka. Povrće koje sadržava manje vode može se dulje čuvati. Tlo na gredicama s rajčicama neka bude neprestano podjednako vlažno kako se plodovi ne bi raspucavali. Kad dani i noći postanu hladniji, još će mnogo plodova rajčice dozreti, osobito na dobro razvijenim biljkama kojima ste u kolovozu otkinuli vrhove s novim cvjetovima. Za razvitak plodova iz tih cvjetova u jesen u našim krajevima nema naime dovoljno vremena.
U voćnjaku je naradosnije vrijeme u godini jer u ranu jesen dozrijevaju šljive, jabuke, kruške, lješnjaci, orasi, a u jadranskom području ima i smokava, rogača, badema, kasnih bresaka i mandarinki. Pripremite letvarice i slične sandučiće za voće, očistite police u spremištu na koje ćete ih složiti. Ako voća ima mnogo, valja se odlučiti koliko ćemo voća ostaviti za jelo u svježem stanju, ovisno o tome imamo li spremište gdje se voće može dulje očuvati, te hoćemo li dio uroda zalediti ili odmah skuhati pekmez, kompot, sokove, sirupe i slično.

Nakon berbe, kad otpadne lišće, voćke možete početi orezivati. Budete li uklanjali deblje grane, rane nastale rezom ne zaboraviti premazati zaštitnom pastom ili cjepljarskim voskom. Vrijeme je i za orezivanje malina, kupina, ribiza i ogrozda: prorijedite grmove, odrežite osušene šibe malina i kupina koje su ove godine dale rod te ukonite sve zaražene izbojke.
I u ukrasnom dijelu vrta u ranu jesen ima dosta posla. Prikupljajte sjemenke cvijeća koje želite sačuvati, osobito onih vrsta koje ne podnose presađivanje, kako biste ih u proljeće mogli posijati na željeno mjesto.

Cvjetnjake i dalje treba plijeviti i okopavati, uklanjati ocvale cvjetove, osobito trajnica i ruža jer stvaranje plodića i sjemenki nepotrebno iscrpljuje biljke. Odrežite također i sve oštećene i osušene grančice ruža, a ružama penjačicama potkraj rujna skratite predugačke grane. Uzgajate li celozije, lunarije i fizalis i slično cvijeće koje se može sušiti, odrežite cvatove i zavežite ih u kitice pa ih objesite da se što brže osuše na propuhu.
Rana jesen je povoljno doba za sadnju trajnica te vazdazelena drveća i grmlja. Zbijene korijenove bale sadnica s gusto isprepletenim korijenjem rastresite pa ih uronite u kantu s vodom kako bi biljke prije sadnje dobile zalihu vode. Trajnice koje cvatu u proljeće i ljeti, npr božur, najbolje je posaditi u prvom desetodnevlju rujna, kako bi biljke do zime imale dovoljno vremena da se prime i ukorijene. Prije sadnje tlo dobro prorahlite, ukopajte kompost i uklonite što više korijenja korova. Početak i sredina rujna najbolji je termin i za vađenje, dijeljenje i presađivanje trajnica.
Vrijeme je i za sadnju tulipana, narcisa, zumbula, visibaba, ozimnica, kionodoksa i sličnoga lukovičasta i gomoljasta cvijeća otporna na hladnoću. Sve posađeno bilje, i drveće i cvijeće, poslije sadnje dobro zalijte da se korijenje i lukovice stope s tlom; to je biljkama poticaj za stvaranje novoga korijenja.

Gladiole izvadite u ranu jesen dok su im listovi još zeleni i odrežite ih 2-3 cm iznad gomolja kako biste spriječili tripse tj. resičare da iz lišća pređu u gomolje na kojima ispod ljuskica prezimljuju. Kad se osuše, gomolje pažljivo pregledajte i spremite na prezimljavanje u podrum u kojem je temperatura zimi oko 10ºC.

U prvom desetodnevlju listopada izravno na cvjetnu gredicu možete posijati ljetni kokotac, obični i islandski mak, neven, kalifornijski mak, različak i crnjiku, jednogodišnje cvijeće koje bolje uspijeva i ranije cvate ako ga posijete u jesen a ne na proljeće.
U ranu jesen trebalo bi posaditi presadnice dvogodišnjega cvijeća: maćuhica, potočnica, tratinčica i turskih karamfila.
Do sredine listopada izvadite, razdijelite i presadite hoste, djevojačko oko, pupoljku, astilbe, žuti stolisnik i slične trajnice koje cvatu u proljeće i ljeti. Pampas travu i slične velike ukrasne trave povežite u svežanj.
Budete li na istu gredicu sadili dvoljetnice, trajnice i lukovičasto cvijeće, uvijek najprije posadite sadnice a potom između njih pomoću sadilice za lukovičasto cvijeće popikajte lukovice. Sve posađeno bilje dobro zalijte.

Vrijeme između kolovoza i listopada povoljno je za jesensku gnojidbu tratine mineralnim gnojivima s većim udjelom kalija što omogućuje da „zeleni sag“ dobro podnese zimsku hladnoću i dočeka proljeće u dobroj kondiciji. Pognojiti možete i mlada stabla četinjača te ruže i ostalo grmlje, jer kalij jača biljna tkiva pa poboljšava otpornost na niske temperature.
U ranu jesen, ako je potrebno, još jednom ošišajte živice i oblikovano ukrasno grmlje. Travnjake redovito kosite svakih desetak dana, pokošenu travu prosušite i odložite u kompostište, a kad trava na dvorištu bude suha, travnjak prihranite zrelim kompostom i peletiranim stajnjakom. Udubljene dijelove travnjaka popunite zemljom i kompostom ili supstratom u kojem ste u posudama uzgajali kane, pelargonije i drugo ukrasno bilje. Osim toga sada se može zasnovati i novi travnjak jer je tlo još uvijek dovoljno toplo da trava brzo nikne.

U ranu jesen bi trebalo pronaći malo vremena i za prebacivanje kompostne hrpe; dobro je promiješajte i prorahlite da se prozrači i prosuši, a zreli kompost odvojite za kasnojesensku gnojidbu.
Osjetljivo bilje u posudama na balkonu i terasi: kaktuse, fikus, monsteru, limun, oleander i slično, koje u našem brdskom i kopnenom području ne može tijekom zime ostati vani, sklonite u ranu jesen pod krov kako biste ih zaštitili od kiše.

Prije nego što ih sklonite u kuću ili u staklenik, optrgajte sve oštećene, oboljele ili uvenule cvjetove, stabljike i listove. Biljke u posudama sve sporije rastu kako su dani sve kraći pa ih pomalo prestanite dohranjivati i rjeđe zalijevajte.

Otporno ukrasno grmlje i cvijeće u posudama na dvorištu, na balkonu ili na terasi, koje prezimljuje vani, također sklonite od kiše i smjestite uza zid kuće da se pripremi za mirovanje.
Pelargonije i drugo cvatuće bilje u posudama na terasi i na balkonu može ostati vani sve do prvog mraza. Ne treba ih više gnojiti; samo ih po potrebi zalijevajte i uklanjajte ocvale cvjetove. Pelargonije i fuksije možete razmnožiti ukorjenjivanjem reznica u malim lončićima.
Osjetljivo kućno bilje koje je ljeto provelo na balkonu treba skloniti u kuću jer su povećana vlaga i hladne noći za njih nepovoljne.

E sad, lijepo je sve to što bi trebalo napraviti u ranu jesen nabrojila Stara vrtlarica, no pitanje je što ćemo od svega toga uspjeti učiniti u našim vrtovima, osobito ako se vrućina nastavi, ako sunce i dalje bude pržilo, a temperature budu tijekom dana i dalje više od 30 Celzijevih stupnjeva. No ipak se nadam da će biti dovoljno ugodnih dana da sve radove u vrtu, ili ujutro ili predvečer, obavimo na vrijeme, smireno i s radošću, bez žurbe.

Posijte zimske sorte salate

Salata, lat. Lactuca sativa, jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, lat. Compositae, omiljeno je povrće bila već u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu, a česta je i danas, i u vrtovima i na našim jelovnicima. Lišće joj je niske energetske vrijednosti, ali obiluje dragocjenim vitaminima, napose vitaminima C, B i E, a sadržava i kalij, kalcij, željezo, magnezij, bakar, jod, mangan, litij i ostale minerale. Mliječni sok sadržava jabučnu i limunsku kiselinu te alkaloid laktucin, kojem se pripisuje blago umirujuće djelovanje. 

Uzgajamo je cijele godine, i na otvorenu i u zaštićenu prostoru, što nam omogućuje mnoštvo kultivara, proljetnih, ljetnih i zimskih, kao i onih za zaštićene prostore, nastalih tijekom prošlih 2000 godina. Najbolje uspijeva u područjima s blagom klimom pri temperaturi 15 - 20°C, na plodnim, humusnim, mrvičastim, ocjeditim pjeskovito-ilovastim tlima neutralne reakcije s mnogo hraniva. Za oblikovanje lijepih glavica sa sočnim lišćem salati je potrebno mnogo svjetla i vlage, i u tlu i u zraku. 

Najraniju salatu, mekolisne rane sorte kao što je majska kraljica, atrakcija i slične, uzgajamo u klijalištima, niskim tunelima, plastenicima i drugim zaštićenim prostorima. 

Ljetne sorte, zagrebačku kristalku, dalmatinsku ledenku, great lakes, ljubljansku ledenku, brazilijanku, ledu i mnoge druge, uzgajamo u povrtnjaku na otvorenom tijekom cijeloga ljeta, bilo izravnom sjetvom, svakih 10-14 dana, bilo iz presadnica. 

Salata je biljka dugog dana, pa se često dogodi da se tijekom kasno proljetnog i ljetnog uzgoja glavice uopće ne oblikuju nego biljke odmah procvatu i pobjegnu u sjeme. 

Zimske sorte, npr. nansen, posavku, zimsku rjavku, vegorku i slične, sijemo potkraj ljeta, od sredine kolovoza do sredine rujna. 

Sitne sivobijele ili žućkaste, duguljaste i na oba kraja zašiljene sjemenke, posijte u hladno klijalište, u sjetvene posude ili na dobro usitnjenu sjetvenu gredicu. 

Ako budete salatu sijali na sjetvene gredice, pomoću tanke letvice načinite utore duboke 1 cm na razmak od 8 do 10 cm. Budući da su sjemenke vrlo lagane – u jednom ih je gramu 800 do 1200 – ne sijte ih nikad izravno iz vrećice nego sjemenke istresite na dlan pa ih drugom rukom lagano rasipavajte u utor, kao da solite jelo.

Kad salata nakon 3 do 4 dana nikne, pažljivo je oplijevite, tlo oko biljčica plitko prorahlite malim ručnim grabljicama i prema potrebi zalijevajte. 

Kad narastu prva dva prava lista presadnice prepikirajte ili prorijedite na razmak od 3 cm. Redovito ih zalijevajte, okopavajte i plijevite. Presadnice će za sadnju na gredice u povrtnjaku dospijeti za 4 do 5 tjedana. 

Posadite ih na razmak 15 do 25 cm, gdje god pronađete malo mjesta, bilo u povrtnjaku ili u cvjetnjaku, na sunčane dobro osvijetljene gredice. Za svaki red duljine 4 m pripremite dvadesetak dobro razvijenih presadnica. 

Poslije sadnje, kasnije u jesen, tlo oko svake biljke salate obložite zrelim kompostiranim stajskim gnojem ili vrtnim kompostom, koji ćete u rano proljeće ukopati. 

S jednoga četvornoga metra u proljeće ćete ubrati 1 do 3 kg, pa i više, lijepih velikih glavica zelene salate. Berite ih svakodnevno, perite list po list pod mlazom vode te pripremite kao predjelo ili kao prilog glavnom jelu. 

Ukusno lišće zelene salate začinite suncokretovim, bučinim, sojinim ili maslinovim uljem, voćnim ili vinskim octom, limunovim sokom te majonezom, dodajući masline, luk, češnjak, peršin, bosiljak, kopar, vlasac, dragušac i slično začinsko bilje. 

Zelenu salatu možete dodati i u miješane salate od raznovrsna kuhana i svježa povrća, pomiješana s krumpirom, grahom, slanutkom, rižom ili tjesteninom.

Zalijevanje vrta

Svaki vrtlar dobro zna da bez zalijevanja, osobito u sušnim godinama s dugim vrućim ljetom, uzgoj povrća, voća i cvijeća u našim vrtovima gotovo da i nije moguć. Pitanje je samo kada, koliko i kako trošiti dragocjenu vodu, bilo kišnicu, bilo vodu iz bunara, iz pumpe ili iz vodovoda, kako bi ju biljke što bolje iskoristile. 

Treba li biljke u vrtu zalijevati, jednostavno procijenite tako da na dubini od 10 cm iskopate malo zemlje i stisnete ju u ruci. Raspadne li se, znači da je tlo presuho. 

Mladim biljkama u početku razvitka potrebno je 1 - 2 litre vode po četvornom metru na dan, starije biljke troše 2,5 - 3,5 l, a veliki potrošači trebaju 3,5 - 5,5 l. Pri tom je bolje mladim, manjim biljkama svakih 4 - 6 dana dodati 5 l po kvadratnom metru nego svaki dan po jednu litru. Isto tako je bolje starije biljke zalijevati jednom do dvaput tjedno s 10 - 20 l po četvornom metru, nego svaki dan sa 5 l. Naime, pri svakom zalijevanju dosta vlage se gubi isparavanjem iz tla i iz lišća. Osim toga dodana voda, zalijete li biljke obilno, navlaži cijeli sloj tla u kojem se prostire korijenje, pa ju biljke polako crpe i bolje iskoriste.

No, ne valja ni pretjerivati s količinom vode u jednom obroku, jer teška glinasta tla usljed preobilnog zalijevanja postanu zbijena i zamuljana. Naime, čestice gline i praha, najlakše su i najsitnije, pa se nakupljaju na površini tla. Kad se tlo osuši nastaje tvrda kora. 

Lagana pak, pjeskovita tla, vodu propuštaju prebrzo, pa se iz njih, zalijevate li preobilno, ispiru biljkama neophodna hraniva, osobito dušik. S druge strane, ponekad je potrebno povrće zalijevati i nakon kiše, osobito poslije jakih ljetnih pljuskova. Ako se površina tla sjaji, znači da je vlažno samo do dubine od 5 cm. Budući da se korijenje većine povrtlarskih kultura i cvijeća prostire do dubine od 30 - 45 cm, a drveća i grmlja i mnogo dublje, biljkama to nije dovoljno.

Je li potrebno zalijevanje ovisi i o razvojnoj fazi biljaka. U početnim fazama razvitka mlade bilke ne treba previše zalijevati, kako bi korijenje u potrazi za vlagom prodrlo što dublje u tlo. Biljke tada lakše podnesu sušu. Osim toga, ima li primjerice korjenasto povrće u početku raste previše vlage, korijen se ne pruža u dubinu, nego se račva. 

U svim razvojnim fazama puno vode troši povrće kao što je korabica, salata puterica, rotkva, rotkvica, žuta repa, peršin i rabarbara. Još su veći potrošači cvjetača, brokula, kupus, celer listaš. 

Do cvatnje umjerenu količinu, a kasnije nešto više vode trebaju paprika, rajčica, tikvice, dinje, krastavci, grašak, kukuruz šećerac i niski grah mahunar. 

Endivija, luk, šparge, salata ledenka i cikla su umjereni potrošači vode kroz cijelu sezonu, a mrkva, celer korijenaš, poriluk i visoki grah mahunar trebaju stalno puno vode, s tim da se za vrijeme intenzivnog rasta zalijevanje još i pojača. 

Kupusnjače (zelje, kelj, cvjetača, brokula, kelj pupčar, korabica) vole ovlaživanje cijele biljke, pa ih orošavajte i po lišću. 

Rajčice, paprike, patlidžan, dinje, tikvice i krastavci ne podnose vlaženje lišća, pa ih zalijevajte laganim mlazom vode uz samu stabljiku. Osim toga, kapljice vode na lišću omogućuju razvitak plamenjače, pepelnice i ostalih bolesti.

Sve biljke u vrtu zalijevajte rano ujutro, prije izlaska sunca, ili navečer, kad je gubitak vode najmanji i biljke ju najbrže upijaju. Poslije svake kiše i zalijevanja, povrće, cvijeće i ukrasno grmlje okopajte kako bi se vlaga u tlu što dulje zadržala. Osim toga, vlagu čuvajte i zastiranjem tla oko biljka sjeckanom travom, slamom, lišćem i drugim organskim tvarima. Zastirka, naime, uštedi i do jednu litru vode na dan po kvadratnom metru, jer sprečava isparavanje, a to znači na povrtnjaku površine 100 četvornih metara uštedu od 100 litara vode na dan, odnosno desetak kanti.

Gazanija

Prije nekoliko godina, kad sam birala flance cvijeća za posude na balkonu, kupila sam na placu i nekoliko sadnica gazanije. Na sunčanim položajima, na slabije plodnim, čak i pjeskovitim i suhim tlima ili u posudama za cvijeće na balkonu i na terasi, dobro uspijeva i cijelo ljeto se otvaraju njeni veliki cvjetovi što nalikuju na gerbere. 

Gazanija, lat. Gazania sp., niska osjetljiva trajnica - biljka je najčešće visoka oko 30 cm  - podrijetlom iz Južne Afrike, u našim kopnenim krajevima ne može preživjeti hladnu zimu, pa se najčešće uzgaja kao jednoljetnica. 

Sjemenke posijte izravno na gredicu u proljeće kad prođe opasnost od mraza. 

Za raniju cvatnju moguć je i preduzgoj u zaštićenu prostoru, a sjeme valja posijati u posudice 4 - 6 tjedana prije posljednjeg očekivanog proljetnog mraza. 

Sjemenke kliju u mraku, pa posudice do nicanja valja prekriti s nekoliko slojeva novinskog papira. Kad biljčice budu tako velike da ih možete uhvatiti prstima presadite ih u novu posudu ili pojedinačno u tresetne lončiće. 

U posude na balkonu i terasi ili na cvjetne gredice posadite ih potkraj travnja ili na početku svibnja kad više nema opasnosti da ih oprži mraz.  

Voštani, srebrni ili tamno zeleni listovi gazanije, pri tlu uski, a pri vrhu prošireni, tijekom ljeta posve će prekriti tlo u posudi ili u dijelu cvjetnjaka u kojem rastu.

Iznad listova se izdižu krupne bijele, žute, narančaste, crvene, crvenosmeđe ili ružičaste, često dvobojne i prugaste cvatne glavice promjera i do 10 cm. One se tijekom noći i za oblačna vremena zatvaraju. 

Latice su veći dio dana skupljene i na gredicama u sjenovitom dijelu vrta, pa se gazanija preporučuje samo za cvjetnjake izložene suncu cijeli dan.

Gazanija je višegodišnja biljka, pa se može razmnožiti i vegetativno, reznicama koje valja ukorijeniti u kolovozu ili rujnu. 

Ukorijenjene biljke moraju prezimjeti u kući pri temperaturi 10°C, a u proljeće ih presadite u vrt.

Gazanija zahtijeva manje vode od većine jednoljetnica, pa je osim za cvjetne gredice u vrtu pogodna i za kamenjare, posebice stoga što biljke nisu više od dvadesetak centimetara. Zalijevajte ih tek kad se zemlja na površini gredice ili u posudama malo zasuši. 

Gnojiti je valja samo na izrazito siromašnim tlima, i to gnojivima s podjednakim udjelom dušika, fosfora i kalija. Naime, na plodnijim tlima s mnogo dušika gazaniji bujno raste lišće, a razvija se manje cvjetova. 

Uvenule cvatove gazanije tijekom ljeta redovito uklanjajte, kako biste potaknuli razvitak novih lijepih cvatnih glavica.

Endivija

Endivija, lat. Cichorium endivia, jednogodišnja ili dvogodišnja povrćarska kultura iz porodice glavočika, lat. Asteraceae, potječe sa Sredozemlja, gdje raste kao samonikla biljka na otocima, pa i na našem Hvaru. Već su stari Egipćani, prije više od 3000 godina uočili njenu prehrambenu vrijednost pa su je, kao i Grci i Rimljani, uzgajali u svojim vrtovima. 

Endivija je biljka dugog dana, pa ljeti brzo procvate. Premda se može sijati i u rano proljeće, najbolje ju je uzgajati, kao jesensko - zimski usjev. Ljetne vrućine nisu povoljne za njen uzgoj jer je to biljka umjerene klime, za rast lišća najpovoljnije su temperature od 16 do 23°C. Pri temperaturi višoj od 30°C endivija prestaje rasti i lišće postane gorko. 

Sve sorte endivije svrstavamo u dva različita varijeteta: 

1. eskariol endivija, lat. Cichorium endivia var. latifolium, sa širokim valovitim slabo nazubljenim listovima; 

2. kudrava endivija, lat. Cichorium endivia var. crispum, s duboko urezanim sitno nazubljenim kovrčastim listovima. 

Najčešće se uzgajaju eskariol žuta i zelena, kudrava žuta i zelena, dječja glava i pankalijerka.

 

Endivija najbolje uspijeva na toplom i zaštićenom položaju, na srednje teškim, humoznim, rahlim, sipkim, dubokim plodnim tlima neutralne reakcije s dosta vode, poslije rajčice, paprike, kupusnjača i drugih kultura za koje je tlo prethodne godine bilo obilno pognojeno stajskim gnojem. 

Ako je tlo u vašem vrtu slabije plodnosti prije sjetve ili sadnje endivije, ukopajte 70 g/m2 mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, npr. florin 1, a kad lišće počne intenzivno rasti endiviju prignojite s 20 g/m2 mineralna gnojiva s većim udjelom dušika, npr. florin 6. 

Tla koja sadržavaju malo dušika ili nisu bila pognojena stajskim gnojem, prije sjetve ili sadnje dodatno pognojite ureom, npr. florin 6 ili 7. Endivija naime traži mnogo kalija. Nema li ga dovoljno, manja joj je otpornost na niske temprature. Dušik joj pak pomaže da brže raste, pa je lišće manje gorko. 

U kopnenom području endiviju posijte najranije potkraj lipnja te u srpnju i kolovozu, 12 - 15 tjedana prije prvog očekivanog jesenskog mraza. 

U jadranskom području endiviju možete posijati od srpnja do rujna, pa čak i kasnije, izravno u povrtnjak ili na posebnu gredicu za uzgoj presadnica. 

Sjemenke endivije su zapravo žućkastosivi rebrasti jednosjemeni plodići, roške, kojih u jednom gramu ima 755 – 910, a dobru klijavost zadržavaju 4 - 6 godina.

Budete li ih posijali izravno na gredicu utrošit ćete oko 1 g sjemena za 1 red duljine 4 m.

Dio gredice na kojoj raste endivija neka bude širok oko 40 cm, a kad biljke porastu prorijedite ih na razmak 35 - 40 cm. 

Uzgajate li endiviju iz presadnica, sjemenke posijte u hladno klijalište ili na posebnu gredicu za uzgoj presadnica. Endivija isklije za 6 - 8 dana, a za 4 - 6 tjedana razvije se 5 - 6 listova. 

Tada flance posadite, potkraj srpnja ili na početku kolovoza, na pripremljene gredice, nakon graška, špinata, ranoga kupusa, rane mrkve, korabice, salate, mladoga krumpira, luka ili češnjaka. 

Razmak između biljaka neka bude 30 - 40 cm, kako bi rozete endivije imale dovoljno prostora. Pri presađivanju vanjske listove prikratite i pazite da endiviju ne posadite preduboko: vegetativni vrh mora biti iznad tla. 

Za vegetacije biljke redovito zalijevajte i okopavajte sve dok se listovi ne nagnu prema van i posve ne prekriju tlo. 

Velike rozete endivije u našem kopnenom području počinjemo brati sredinom rujna, desetak tjedana nakon sjetve, a  beremo ih do studenoga. 

Dva do tri tjedna prije berbe glavice zelenih sorata gorka okusa možete povezati špagom ili rafijom, pokriti loncem za cvijeće ili kartonskom kutijom pa će lišće u sredini glavice izblijedjeti. Prije toga ne zalijevajte sredinu rozete kako ne bi istrunula. 

Endiviju vežite samo za suha vremena, i to ne sve glavice odjednom, nego svaki tjedan po nekoliko glavica, odnosno onoliko koliko ćete pojesti. No imajte na umu da etiolirana endivija sadržava manje vitamina, posebice vitamina A i C, ali i šećera te ljekovitih tvari koje pobuđuju tek i potiču izlučivanje mokraće. 

Lišće endivije rabite za pripremu različitih salata pomiješano sa slatkastim povrćem, primjerice graškom, kukuruzom šećercem, rajčicom, paprikom, mrkvom i ciklom, a možete dodati i kuhani krumpir ili grah. Takva će miješana salata biti posebno ukusna dodate li k tome i naribanu kiselu jabuku, naranču ili grejp narezan na sitne kockice i nekoliko kapi meda. Vanjske velike listove možete sitno nasjeckane dodati finim varivima od raznovrsna povrća.

Endivija je otpornija na niske temperature od zelene salate, ali će se ipak njeni naborani listovi pri temperaturama ispod ništice smrznuti, osobito ako biljci tijekom uzgoja nedostaje kalij. 

Dok u vrtovima na jadranskom području endivija zimi ostaje na gredicama, u našim kopnenim krajevima valja je u studenom, prije jakih mrazova, izvaditi iz tla s korijenom i na gusto utrapiti u pijesak ili sipku umjereno vlažnu zemlju u klijalište, hladan podrum ili spremište zaštićeno od niskih temperatura.

Pupavice ili rudbekije

Gotovo u svakom vrtu tijekom ljeta, od početka srpnja pa sve do konca listopada, možemo ugledati zlatnožute glavice pupavica, cvatućih biljaka iz roda Rudbeckia. I one, kao i mnoge druge vrste cvijeća za koje volimo vjerovati da su starinske europske biljke, potječu iz Sjeverne Amerike. Od tridesetak vrsta toga roda, što jednogodišnjih što višegodišnjih biljaka, u našim vrtovima su najčešće trajnice: R. fulgida, visoka 40-80 cm, te R. laciniata, R. nitida i R. maxima, a nešto rjeđe viđamo jednogodišnje pupavice, lat. Rudbeckia hirta i R. bicolor.
Pupavice najbolje uspijevaju na žarkom suncu i odlično podnose sušu, jer ishodne vrste rastu u vrućim i suhim američkim prerijama, poljima, uz ceste i uz rubove svijetlih šuma.
Rudbeckia fulgida je grmolika višegodišnja zeljasta biljka oštro dlakave stabljike koja obilno cvate od srpnja do listopada. Njene cvatne glavice na obodu imaju žute jezičaste cvjetove, a središnji cjevasti cvjetovi su crnosmeđi.
Najpoznatiji i najomiljeniji kultivar ove vrste je goldsturm zlatnožutih cvatova i tamnozelenih listova kompaktna rasta.

                                                                                                       

 Rudbeckia fulgida

Rudbeckia laciniata, do 2 m visoka trajnica, gole je stabljike, a u gornjem dijelu se razgranjuje. Listovi su joj svjetlije zeleni i perasto urezani s nejednakim ispercima. Žute cvatne glavice lijep su ukras u vrtu, ali su pogodne i kao rezano cvijeće za kuću. Smještene su na dugim stapkama, a pojavljuju se od srpnja do rujna. 

Kod nas je najčešći kultivar goldball, poznat još od 1894. god. Najčešće ga možete vidjeti u predgrađima i u seoskim vrtovima gdje ih ljubitelji pupavica uzgajaju uz plot kako bi visoke stabljike te biljke mogli privezati. 

Ova višegodišnja visoka pupavica najbolje uspijeva na vlažnim tlima na suncu ili u polusjeni. Prije više od 200 godina Rudbeckia laciniata pobjegla je iz naših vrtova i kao podivljala vrsta raširila se po cijeloj Europi.

                                                                                                                     

  Rudbeckia laciniata 

Po raskošnoj cvatnji poznata je i jednogodišnja rudbekija, lat Rudbeckia hirta, visoka 60 - 100 cm, koja također cvate od srpnja do rujna. 

Cvatne glavice mogu biti promjera i do 10 cm, vanjski jezičasti cvjetovi su žuti, a  mogu biti djelomično prekriveni crvenosmeđim, smeđim i brončanim mrljama.

Najpoznatije su sorte tetragloriosa, herbstwald, rustic dwarf, green eyes, marmalade, kelvedon star i druge. 

                                                                                                        

   Rudbeckia hirta 

Jednogodišnje rudbekije se razmnažaju sjemenom, a često se i same zasijavaju. 

Tamnosmeđe sjemenke posijte izravno na cvjetne gredice u travnju. 

Ako želite da lijepe žute rudbekije počnu cvasti prije početka srpnja, tijekom ožujka i travnja u posudicama uzgojite presadnice. Posadite ih na cvjetne gredice kad prođe opasnost od proljetnih kasnih mrazova. 

Jednogodišnje pupavice možete posijati i tijekom ljeta kao što sijemo maćuhice i druge dvoljetnice. U tom slučaju prizemna rozeta s dlakavim listovima prezimi, a iz nje se sljedeće godine razvijaju cvatovi na dugačkim stapkama. A dok prelijepe pupavice cvatu, na njih često slijeću leptiri. 

I jednogodišnje i višegodišnje rudbekije tijekom ljeta berite za uljepšavanje kuće u vazama i cvjetnim aranžmanima. Dok cvatu, redovito uklanjajte osušene cvatne glavice, kako bi se cvjetnjak što dulje, sve do konca jeseni lijepo žutio.

Dio cvatova ostavite da se osuše na biljci, pa će i zimi, primjerice uz osušene cvatove tuste koke i ukrasne trave, uljepšati vrt i poslužiti kao hrana pticama.

Jednogodišnje će rudbekije poslije cvatnje odumrijeti, pa im ostatke uklonite, a trajnicama odrežite sve stabljike pri tlu. 

Svakih 4 - 5 godina, osobito ako budu preguste, u jesen ili u proljeće višegodišnje pupavice izvadite, razdijelite i nanovo posadite, kako biste ih potaknuli na nov rast.

Prije sadnje tlo obogatite kompostom i dobro prorahlite.
Visoke vrste posadite u pozadinu cvjetne gredice ili uz ogradu, a u proljeće ih prikratite i osigurajte im oslonac.
Niže su vrste grmolika rasta, stabljike su im čvrste pa im oslonac nije potreban, a lijepo pristaju i u sredinu i na prednji dio cvjetnjaka, jer se kuglasto rašire sve do tla.

Kasno ljeto

Puna cvatnja sitnolisne lipe znak je da nastupa fenološko kasno ljeto koje u našim krajevima u Srednjoj Europi traje od 15. srpnja do 1. rujna. Tijekom dana, kad je vruće i sparno, a temperature mogu biti i više od 35°C, nije preporučljivo raditi u vrtu. Sve poslove, a osobito zalijevanje povrća i cvijeća valja obaviti tijekom jutra ili predvečer. I uvijek neka bude kapica, rubac ili šeširić na glavi. Osim velikih vrućina, radove u vrtu tijekom kasnoga ljeta mogu ometati i iznenadne ljetne oluje, pljuskovi i grmljavina.

A kakva je situacija u korisnom dijelu naših vrtova?
Povrtnjak je pun povrća, pa beremo rajčice, tikvice, krastavce, kukuruz šećerac, mahune, korabice, kupus, kelj, blitvu, salatu, rano zelje, kelj, korabicu, cvjetaču, ciklu, mrkvu, peršin, luk, češnjak, paprike, patlidžane, dinje i lubenice, a naći će se i pokoja podzemna koraba te ljetna rotkva. Mahune su najbolje kad su mlade i nježne. Stoga ih berite redovito, i to one koje kad ih savinete odmah puknu, a na prerezu su sočne. Redovito pobiranje potiče cvatnju i zametanje novih mahuna. Rajčice berite kad su plodovi posve zreli i crveni, ali još tvrdi, jer tada sadržavaju najviše vitamina. Na vrijeme otkidajte zaperke, a stabljike vežite uz kolce.



Poslije berbe prazne gredice raščistite, prekopajte, pognojite i pripremite za kasnoljetnu sjetvu i sadnju. Izravno ili na posebnu gredicu za uzgoj presadnica, ovisno o načinu uzgoja pojedine kulture, posijte podzemnu korabu, crnu rotkvu, postrnu bijelu repu, rotkvice, kasne korabice, ciklu, niski grah mahunar, krastavce za kiseljenje, špinat, blitvu, salatu, endiviju, radič, kinesko zelje, pak choi, ozimi kelj, raštiku, vrtnu krešu, rukolu, kopar, mrkvu, peršin i luk srebrnjak, a potkraj ljeta, osobito u planinskim krajevima, možete posijati i grašak. 

Presadnice salate, endivije, radiča, poriluka i luka kozjaka, kasne korabice, kelja pupčara, cvjetače, raštike, brokule, zimskoga kupusa i kelja posadite navečer ili za oblačna vremena na pripremljene gredice u povrtnjaku. Poslije sadnje sve presadnice dobro zalijte.



Tijekom kasnoga ljeta možete posijati i raž, pšenicu, zob, ječam, krmne repice, uljanu repicu, uljanu rotkvu i slične usjeve za zelenu gnojidbu, koji obogaćuju tlo humusom i popravljaju njegovu plodnost posebice u portnjaku koji je dugi niz godina bio gnojen samo mineralnim gnojivima.
Prema potrebi posijano i posađeno povrće natapajte navečer ili rano ujutro. Koliko god kiše palo, za vrela ljeta nikad je nije dovoljno. Stoga povrće redovito zalijevajte, ali pazite da ne navlažite listove rajčica, tikvica i krastavaca. Njih zalijevajte laganim mlazom tik uz stabljiku, a s kante maknite ružu, jer su sitne kapljice vode na lišću dovoljne sporama gljivica da prouzroče zarazu. Poslije kiše ili zalijevanja povrće okopajte, ne ujutro nego navečer, jer se time sprječava isušivanje tla. Osim toga, vlagu u tlu sačuvat ćete prekrijete li gredice debelim slojem staroga sijena, pokošene trave ili slične usitnjene organske zastirke.
Redovito pregledavajte povrće na gredicama, kako biste pravodobno uočili pojavu bolesti i štetnika i spriječili ih da vam počine veću štetu.
Predvečer povrće i cvijeće okopavajte i plijevite kako biste sačuvali vlagu u tlu i spriječili korove da procvatu i osjemene se. Dopustite li da sjemenke korova dozru, nećete ih se moći riješiti najmanje pet godina jer dugo ostaju klijavi. Ako vlada suša povrće i cvijeće po potrebi zalijevajte i malčirajte
Začinsko i ljekovito bilje: timijan, kadulju, čubar, ljupčac, ružmarin, metvicu, matičnjak i slično, režite i sušite u buketićima ili na rešetki u hladu, pa spremite u staklenke. Lišće sadržava najviše aromatskih tvari prije cvatnje, a cvatovi, primjerice nevena, u punoj cvatnji.
U voćnjaku tijekom kasnoga ljeta beremo rane sorte jabuka i krušaka, a valjalo bi orezati višnje, ribiz, ogrozd, maline i kupine. 

Vrijeme je za zelenu rezidbu voćaka, posebice jabuka, jer se time održava uzgojni oblik voćki. U nasadu malina uklonite stare izdanke, a mlade prorijedite. Izdanke kupina vežite uz žicu i prema potrebi prorijedite ih i prikratite. Sve dvogodišnje izdanke koji su ove godine dali rod, te suhe, zakržljale i slomljene grane kupina valja orezati poslije berbe u razini tla. U kolovozu se može obaviti cijepljenje tj. okuliranje na spavajući pup. 

Ako planirate na jesen posaditi još koju voćku sada valja pripremiti tlo i iskopati jame za sadnju.
U ukrasnom dijelu vrta redovito uklanjajte ocvale cvjetove na ukrasnom grmlju, jednoljetnicama, trajnicama i ostalom cvijeću kako bi što dulje cvalo. Cvjetnjake redovito plijevite da se korov ne osjemeni i samozasije. Stoga sve nepoželjne biljke na gredicama, ako je ikako moguće, počupajte prije no što procvatu.
Visoko cvijeće i penjačice vežite uz oslonac i prikratite ako su neuredne i ako se previše šire. 

Ukrasno grmlje orezujte prema potrebi da održi željeni oblik i da se razviju mladi izboji koji će cvasti sljedeće godine. Ako živica bujno raste, ošišajte je, kao i crnogorično grmlje.
Sredinom kolovoza možete saditi ljiljane, a kad minu ljetne vrućine može se početi sa sjetvom travnjaka i sadnjom crnogoričnoga drveća i grmlja, osobito onoga u posudama.
U kolovozu možete reznicama razmnožiti vazdazeleno ukrasno grmlje, osobito ako vam se staro osušilo pa treba popuniti prazninu u vrtu koja je time nastala. Uzmite nekoliko reznica i utaknite ih u mješavinu pijeska i treseta da se ukorijene. Prije toga dno reznice možete uroniti u hormon za ožiljavanje u prahu - izgleda kao sivi puder, a možete ga nabaviti u poljoprivrednim apotekama.
Dvogodišnje cvijeće, koje ste posijali do sredine srpnja, pikirajte u lončiće ili na novu gredicu kako bi se razvile što snažnije biljke za jesensku sadnju.
Kasno ljeto je idealno vrijeme za prikupljanje zreloga sjemenja jednogodišnjega cvijeća, ostavite da se dobro prosuši u plitkim posudama pa ga spremite u male staklenke ili slične posudice.

Ako ima dosta vlage i trava brzo raste, češće kosite travnjak; ako vlada suša travnjak zalijevajte, ali ne prečesto, bolje je jednom obilno zaliti travu s desetak litara vode po četvornom metru nego češće po malo. Time se bolje razvija korijenje, prodire dublje u tlo i bolje crpi zalihe vode. Za zalijevanje vrta ne trošite pitku vodu iz vodovoda; nastojte skupljati kišnicu ili iskopajte bunar ili postavite pumpu.

Pregledajte kompostište; ako su otpadci presuhi, kompostnu hrpu poškropite vodom pa je prebacite kako biste pomiješali suhe otpatke s površine s onima vlažnima sa dna hrpe. Time ćete gujavicama, kukcima i mikroorganizmima omogućili da što brže i bolje razgrade biljnu masu koja će se pretvoriti u kvalitetan kompost ugodna mirisa.

Tijekom kasnoga ljeta ne zaboravite na biljke u posudama na balkonu, na terasi i u kući koje također valja redovito njegovati: redovito uklanjajte ocvale cvjetove pelargonija i ostalih cvjetnica, brišite prašinu s listova fikusa i sličnih biljaka vlažnom krpicom ili spužvicom, zalijevajte i po potrebi prignojavajte tekućim gnojivima za ljepšu i obilniju cvatnju i rast.

Sredinom kolovoza presadite u svježu zemlju za cvijeće člankoviti kaktus i ciklame i postupno pojačavajte njihovo zalijevanje.
Vrijeme je za razmnožavanje kalanhoje i afričke ljubice reznicama. Odrežite vršne reznice kalanhoje i nekoliko zdravih listova afričke ljubice, uronite ih u hormonski prah za ukorijenjivanje pa popikajte u supstrat za ukorijenjivanje reznica. Kad se ukorijene posadite ih pojedinačno u manje lončiće. 

Ako idete na godišnji odmor lijepo se provedite i malo odmorite, no prije toga se  pobrinite da netko zalijeva vaše biljke u posudama i da malo pripazi na vaš lijepi vrt dok vas nema.