Marijino srdašce

U sunčanu ili polusjenovitu dijelu vrta, uz visoko grmlje ili ispod drveća, na plodnu, umjereno vlažnu, humoznu, propusnu pjeskovito-ilovastu tlu najbolje uspijeva Marijino srdašce, lat. Dicentra spectabilis, zeljasta trajnica podrijetlom iz Koreje, Sjeverne Kine i Sibira. U travnju i svibnju njeni se grozdasti cvatovi na nježnim stapkama lučno povijaju iznad lišća što nalikuje na paprat. Iz vanjskih ružičastih latica proviruju unutarnje bijele, pa cvijet izgleda kao srce iz kojeg kaplju suze, po čemu je biljka dobila engleski naziv bleeding heart, odnosno njemački tränendes herz.

Poslije cvatnje, u rano ljeto, lišće postupno odumire, pa u cvjetnjaku ostaje praznina. Stoga nije loše srdašce uzgajati uz hoste, paprati i druge trajnice koje se razvijaju poslije njega, pa svojim lišćem popune taj dio cvjetnjaka. Osim toga uza srdašce dobro uspijeva i lukovičasto cvijeće koje cvate prije njega: sunovrati, zumbuli i tulipani.

Lijepo i nježno srdašce nije napasna biljka, ne širi se nauštrb drugih trajnica pa dugo može ostati na istom mjestu. Ako ga ipak želite premjestiti i razmnožiti, grumen razdijelite u rano proljeće ili kasno ljeto, no oprezno, jer je korijenje lomljivo. Srdašce se može razmnožiti i korijenovim reznicama poslije cvatnje te zelenim reznicama stabljike u rano proljeće čim lišće počne rasti. 

Kasno ljeti ili u ranu jesen uspijeva i uzgoj iz sjemena, koje najbolje niče dok je svježe. Osim najpopularnije vrste D. spectabilis visoke 60-90 cm s ružičastim vanjskim laticama u hortikulturi su poznate još neke vrste niža rasta, primjerice D. formosa i D. eximia. Lišćem srdašca hrane se lisne uši, a vole ga i puževi i gusjenice nekih leptira.

Pomalo staromodno srdašce iz seoskih vrtova meni je jako draga biljka - srce mi zatreperi od radosti kad se iz mase lišća izdignu ti neobični ružičasti cvjetići jer me podsjećaju na našu Staru mamu i njezin veliki vrt koji je uvijek bio pun povrća i cvijeća.