Poznato je pedesetak vrsta i nekoliko tisuća ukrasnih kultivara i hibrida, točnije više od 26400 imenovanih sunovrata. Budući da mnogi više nisu u uzgoju, danas je registrirano oko 14000 kultivara.
Prema obliku listova i građi cvjetova svrstani su u 13 odjela. Dok im se u područjima s hladnom klimom cvatnja proteže na 8 tjedana, u toplim područjima sunovrati cvatu i do 6 mjeseci. Najdulje cvatu na gredicama koje su ujutro izložene suncu, a ostatak dana u djelomičnoj su sjeni. Vrućina i izravno jako sunce uzrokuju brže venuće cvjetova.
Uski tanki listovi sunovrata izbijaju izravno iz lukovice, a biljka najbolje uspijeva na propusnim rahlim tlima. Na batvu, izduženom članku bez listova visine od 20 do 50 cm, može biti jedan, ali i više od 12, najčešće žutih ili bijelih cvjetova.
Cvijet je obično sastavljen od šest latica koje okružuju središnju krunicu, koja može biti iste ili kontrastne boje. Cvjetovi mogu biti jednostavni ili puni, ovisno o vrsti i kultivaru.
Budete li ih brali za vazu, imajte na umu da je cijela biljka otrovna. Stanični sok može iritirati kožu osjetljivih osoba jer sadržava kalcijev oksalat i otrovni alkaloid likorin, odnosno glantidin, te druge nedovoljno istražene škodljive tvari. Otrovna je i voda u vazi, jer se u nju cijedi stanični sok iz batva.
O sunovratu je prvi pisao osnivač botanike grčki filozof Teofrast, oko 300. god. pr. Kr. u svojim spisima o istraživanju bilja.
Prisjetimo li se grčke mitologije pronaći ćemo mit o lijepom i oholom mladiću Narcisu, u kojega se zaljubila nimfa Eho, no on je prezreo njenu ljubav. Afrodita ga je zbog toga kaznila tako da se, ugledavši odraz svoga lica u vodi, sam u sebe zaljubio. Kako mu je predmet ljubavi ostao nedostižan, svenuo je od čežnje, a bogovi su ga za kaznu pretvorili u cvijet.
A rimski su vojnici prema legendi sunovrate uvijek nosili uza se kako bi ih pojeli u slučaju smrtnog ranjavanja te ubrzali svoj put u zagrobni život.
Prisjetimo li se grčke mitologije pronaći ćemo mit o lijepom i oholom mladiću Narcisu, u kojega se zaljubila nimfa Eho, no on je prezreo njenu ljubav. Afrodita ga je zbog toga kaznila tako da se, ugledavši odraz svoga lica u vodi, sam u sebe zaljubio. Kako mu je predmet ljubavi ostao nedostižan, svenuo je od čežnje, a bogovi su ga za kaznu pretvorili u cvijet.
A rimski su vojnici prema legendi sunovrate uvijek nosili uza se kako bi ih pojeli u slučaju smrtnog ranjavanja te ubrzali svoj put u zagrobni život.
21 komentar:
Ovih dana u mom vrtu cvatu sunovrati...
Moglo bi se reći da svaki cvijet koji drži do sebe mora biti barem malo otrovan, ili pak imati priču o sebi u mitologiji. :)
Uvijek ih je tako lijepo vidjeti u vrtu. Odlične fotke!
Javljam da se sada vidi novi post. Proradilo je i odmrznulo se! Dio teksta i sličica, sve kako treba.
Odlično, očito je negdje zapinjalo, malo sam klikala po onim postavkama za feed i valjda se onda ipak nešto aktiviralo.
krasno........pogledala sam onaj tvoj slikovni blog , impresivan je
Drago mi je, nastojim za svaku biljku napisati i stručni latinski naziv, a dodajem sada i ostale fotografije koje sam prikupila zadnjih dvadesetak godina: grad, mostovi, zanimljivi detalji itd.
On je poseban, gledajući ga mogu osjetiti buđenje,
njegova boja je poziv proljeću da izađe na sunce...lp tebi
Zanimljiv cvijet, nisam znala ove neke informacije o njemu.
naravno, ne mogu ja bez kulturnih referenci pa tako:
sunovrati pjesma ww daffodils
samotan sam ko oblak luto,
što lebdeć' i brijeg i dol hvata,
ojednom spazih mnoštvo žuto,
bilje zlatnih sunovrata
(...)
ali ne mogu ja ni bez planinskih referenci:
znaš li za
golicu, kraljicu narcisa?
buraz, to je čudo!
https://skitnice.hr/golica-kraljica-narcisa/
Ovaj cvjetni narcis je daleko ljepši i pozitivniji od onog ljudskog Narcisa iz grčke mitologije. Zaista je posebno lijep. Hvala ti za sve te korisne informacije o biljkama...
Baš mi se svidio pojam sunovrat, ali eto, nisam imao pojma da su to narcisi :D
Pogledala sam, prekrasno, nisam na žalost nikad bila tamo, možda će se i to čudo dogoditi da se ja popnem na Golicu i fotografiram te divne bijele narcise.
Teuta, nema na čemu, podučavanje je bilo moj posao, a sad sam blogerica.
Ovdje uvijek nesto novo naucim. Fotografije su prekrasne.
Uvijek kada vidim sunovrate sjetim se Shelijevig stiha:
Ko oblak samotan sam luto
Što dol i briješke gleda s visa
Kad spazih mnoštvo razasuto
U beskraj zlačanih narcisa
Mnoge biljke imaju čudne nazive, ali izraz sunovrat je doista lijep i prikladan za taj cvijet
Hvala, fotografiram ono što mi se čini zanimljivo i biljke za ilustraciju tekstova.
Kao što su cvjetovi sunovrata lijepi, tako su lijepi i stihovi o njima.
Nisam znala to za otrov.. to je prvo cvijeće koje cvjeta po baštama uz zumbule..
pozdrav :)
Sunovrati su divno cvijeće i uvijek je lijepo iznova ih vidjeti svako proljeće. Hvala na poučnom tekstu, draga Jasna. Imam dvadesetak grmića, ali neki od njih ne daju cvijet, već samo listove ili cvatnja bude jako oskudna. Unatoč tome što im ne režem lišće, već ih ostavljam dok sasvim ne požute, kako bi što duže hranili lukovicu. Negdje sam naišla na podatak da se to događa kada lukovice odu previše u dubinu, jer one imaju sklonost uvlačiti se sve više u tlo, pa takve grmove treba izvaditi i ponovo posaditi, pliće. Meni to baš ne zvuči uvjerljivo, jer bi se onda takva pojava viđala puno češće u prirodi.
Možda je u pitanju i plodnost tla... tko će ga znati
Regina, takve su mnoge biljke, i lijepe i ljekovite ali i otrovne.
Objavi komentar