Korisne životinjice

Ispod našega dvorišta dugi niz godina rastao je jedan lijepi mali šumarak; bila je tu jedna lijepa breskvica, jedna jabučica, jedan već poprilično veliki orah, divlja šljiva, lijeska, svibovina i slično grmlje. Nitko to nije kosio pa se tu oblikovala jedna zgodna mala prirodna zajednica puna različitih trava i drugih biljaka, kukaca, guštera, malih sisavaca i raznoraznih drugih malih životinja. Iz trave je često znao izjuriti sljepić ili jež, a predvečer su svjetlucale krijesnice.

A onda je taj "moj mali šumarak” kupio vlasnik susjedne parcele, naručio malčer, onu veliku mašinu, dojurila mašina, potrgala svo drveće i grmlje i pokušala poravnati i terasirati taj nagnuti teren bez gradnje potpornog zida. Pritom je potkopala betonski temelj naše ograde, pa se jedan dio moje visoke guste živice lijepo osušio jer je korijenje ostalo visiti u zraku. Kad su to tako “lijepo poravnali", nadala sam se da će novi vlasnik te parcele posaditi voćke, ukrasno drveće, grmlje, cvijeće, oblikovati povrtnjak i sve to lijepo odrżavati kao pravi vrtlar. Ma je!!! Figu frišku!! Dohvatio se on rotacione kosilice pa kosi li ga kosi, i kad treba i kad ne treba. Svake godine kad god bi biljčice malo narasle eto ti njega s kosilicom pa struže li struže sve do zemlje. Zbog toga se uskoro s lijeve strane parcele napravilo i “lijepo malo klizište” jer nema korijenja drveća koje bi držalo glinastu zemlju koja kad se fino natopi vodicom curi li ga curi.
Otkad je obavljeno to preuređenje “mojega maloga šumarka”, nema više na našem brijegu ni visoke trave, nema više ni krijesnica ni sljepića ni ježeva. 

Al' zato ima svake godine sve više puževa. A svaki pravi vrtlar zna da su krijesnice, sljepići i ježevi veoma korisne životinje, da su naši vrijedni suradnici jer jako vole jesti pužiće i tako smanjuju njihovu brojnost i štetu koju čine u našim lijepim vrtovima. Stoga u svakom vrtu ili u njegovoj blizini mora biti grmlja, cvijeća i visoke trave kako bi korisne životinje imale što povoljnije uvjete za život. I kako bi nam stalno mogle pomagati da bez pesticida uzgojimo što više finog domaćeg povrća.

      

              

Takav veliki lijepi vrt, obrubljen gustom visokom mješovitom cvjetnom gredicom imala je i moja Staramama i Najstarija teta i nikad nisu rabile nikakve pesticide, a vrt im je svake godine bio pun povrća. I ja sam u svom malom vrtu posadila dosta grmlja, trajnica i lukovičastog cvijeća, a svake godine sijem i jednoljetnice i dvoljetnice i začinsko i ljekovito bilje. I u povrtnjaku oblikujem mješovite gredice kako bi na dvorištu bilo što više raznovrsnog bilja koje privlači korisne kukce i ostale korisne životinjice.

Ali to, ta biljna raznolikost mnogim ljudima nije važna. Neki ljudi bi, kako se meni čini, svoja dvorišta najradije izbetonirali ili prekrili umjetnom travicom tak da im oko kuće ne može puzat, hodat, skakutat, trčat ili letit nikakva gamad.
No prošle godine parcelu na kojoj je nekad bio “moj mali šumarak” kupio je novi vlasnik; vidim da uređuje kuću pa se nadam da će lijepo urediti i dvorište: da će posaditi voćkice, ukrasno drveće i grmlje, oblikovati lijepe cvjetnjake i mali povrtnjak. Možda će se tako na naš brežuljak bar djelomično vratiti i “moj mali šumarak” tj, jedna zgodna mala prirodna zajednica puna različitih biljaka, kukaca, guštera, malih sisavaca i raznoraznih drugih malih korisnih životinjica.