Naizmjenični, dvostruko parno perasti 20 cm dugi listovi sa 8-12 pari bočnih ogranaka sastoje se od po 20-30 pari duguljastih, ušiljenih srpastih, malo trepavičavih i oko 1 cm dugih tamnozelenih listića. Parovi listića noću se, kao i kod prave žute mimoze, sklapaju, što biljku čini veoma zanimljivom.
U jesen se iz njih razviju plosnate, svijetlosmeđe, kožaste, 12-15 cm dugačke i 1,5 cm široke mahune, u kojima su jajolike tanke plosnate svijetlosmeđe sjemenke, što ostaju na granama i tijekom zime.
U našim se krajevima albicija najčešće uzgaja u jadranskom području – odlično podnosi posolicu pa se može posaditi tik uz more - jer je osjetljiva na niske zimske temperature. No i u kopnenom se području, na sunčanim i zaklonjenim mjestima tik uz kuću, može uzgajati, ako se zimi deblo zaštiti kartonom, kukuruzovinom i sličnim materijalom, jer ipak može izdržati i temperature do -15 °C.
Albiciji pogoduje duboko i rahlo pjeskovito–ilovasto plodno vrtno tlo, neutralne do slabo alkalne reakcije, s mnogo humusa, ali će uz redovitu gnojidbu uspjelo rasti i na slabije plodnim tlima ako nisu previše zbijena, vlažna i hladna. Loša svojstva glinastoga tla možete poboljšati dodavanjem pijeska - što više to bolje.
Svake godine u rano proljeće u tlo oko debla – obradivi krug tla oko debla albicije neka bude jednak promjeru krošnje - ukopajte zreo kompost ili kompostiran stajski gnoj (najmanje 5-6 kg ili 4-6 desetlitarskih vjedrica na četvorni metar, odnosno toliko da sloj gnoja bude debeo oko 5 cm), a možete dodati i 30 g na četvorni metar florina 2 ili 3. U jesen nakon cvatnje u tlo ukopajte 50 g florina 1 ili 5. U proljeće i ljeti lišće možete prskati folijarnim gnojivima, primjerice fertinom C, Ca ili V.
Budući da je krošnja prozračna, kroz nju prodire dovoljno svjetla na tlo, pa na kružnoj gredici ispod albicije možete uzgajati nisko jednogodišnje i dvogodišnje cvijeće, primjerice lobelije, sniježak, begonije, rušeljke, vodenike, maćuhice, tratinčice i slično.
Albiciju nije potrebno redovito orezivati, osobito ako ima dovoljno mjesta da se njena široka krošnjica slobodno širi na sve strane. No želite li joj ograničiti rast, svake godine u proljeće prikratite sve prošlogodišnje izbojke na 5-6 pupova.
Uz redovitu njegu mlado stablo albicije za nekoliko će godina procvasti. Valja imati naime na umu da je drveću ponekad potrebno i više od 10 godina da procvate. Stoga svaki vrtlar kad posadi novo mlado stabalce neke lijepe ukrasne biljke mora biti strpljiv.
No kad albicija procvate mogli bismo i požaliti što smo je posadili u našem dvorištu jer to lijepo mirisno stabalce ima i jednu lošu stranu – tijekom cijele godine pravi nered na našem dvorištu: ljeti otpadaju cvatovi, u jesen sitno lišće, a zimi i u rano proljeće sjemenke lete na sve strane, pa svaki čas moramo, osobito ako stolist raste u blizini popločane vrtne staze i terase, naše dvorište čistiti.
Neobični sitni cvjetovi s brojnim dugačkim končastim ružičastim prašnicima, koji se pojavljuju od lipnja do kolovoza, skupljeni su u okrugle višecvjetne pahuljaste cvatove, što nalikuju na mekanu svilenkastu četkicu za puder, a biljci daju poseban izgled. Njihov ugodan miris ljeti se širi cijelim vrtom što privlači pčele.
U jesen se iz njih razviju plosnate, svijetlosmeđe, kožaste, 12-15 cm dugačke i 1,5 cm široke mahune, u kojima su jajolike tanke plosnate svijetlosmeđe sjemenke, što ostaju na granama i tijekom zime.
Albicija se razmnožava sjemenom i vegetativno, brzo raste, a najbolje uspijeva na punom suncu, premda podnosi i djelomičnu sjenu. Posebno je efektna posađena pojedinačno na tratini ispred kuće ili u unutrašnjem dvorištu gdje ljeti daje ugodnu hladovinu. U većim vrtovima i parkovima sadi se i u malim grupama te kao drvored.
U našim se krajevima albicija najčešće uzgaja u jadranskom području – odlično podnosi posolicu pa se može posaditi tik uz more - jer je osjetljiva na niske zimske temperature. No i u kopnenom se području, na sunčanim i zaklonjenim mjestima tik uz kuću, može uzgajati, ako se zimi deblo zaštiti kartonom, kukuruzovinom i sličnim materijalom, jer ipak može izdržati i temperature do -15 °C.
Albiciji pogoduje duboko i rahlo pjeskovito–ilovasto plodno vrtno tlo, neutralne do slabo alkalne reakcije, s mnogo humusa, ali će uz redovitu gnojidbu uspjelo rasti i na slabije plodnim tlima ako nisu previše zbijena, vlažna i hladna. Loša svojstva glinastoga tla možete poboljšati dodavanjem pijeska - što više to bolje.
Svake godine u rano proljeće u tlo oko debla – obradivi krug tla oko debla albicije neka bude jednak promjeru krošnje - ukopajte zreo kompost ili kompostiran stajski gnoj (najmanje 5-6 kg ili 4-6 desetlitarskih vjedrica na četvorni metar, odnosno toliko da sloj gnoja bude debeo oko 5 cm), a možete dodati i 30 g na četvorni metar florina 2 ili 3. U jesen nakon cvatnje u tlo ukopajte 50 g florina 1 ili 5. U proljeće i ljeti lišće možete prskati folijarnim gnojivima, primjerice fertinom C, Ca ili V.
Budući da je krošnja prozračna, kroz nju prodire dovoljno svjetla na tlo, pa na kružnoj gredici ispod albicije možete uzgajati nisko jednogodišnje i dvogodišnje cvijeće, primjerice lobelije, sniježak, begonije, rušeljke, vodenike, maćuhice, tratinčice i slično.
Albiciju nije potrebno redovito orezivati, osobito ako ima dovoljno mjesta da se njena široka krošnjica slobodno širi na sve strane. No želite li joj ograničiti rast, svake godine u proljeće prikratite sve prošlogodišnje izbojke na 5-6 pupova.
Uz redovitu njegu mlado stablo albicije za nekoliko će godina procvasti. Valja imati naime na umu da je drveću ponekad potrebno i više od 10 godina da procvate. Stoga svaki vrtlar kad posadi novo mlado stabalce neke lijepe ukrasne biljke mora biti strpljiv.
No kad albicija procvate mogli bismo i požaliti što smo je posadili u našem dvorištu jer to lijepo mirisno stabalce ima i jednu lošu stranu – tijekom cijele godine pravi nered na našem dvorištu: ljeti otpadaju cvatovi, u jesen sitno lišće, a zimi i u rano proljeće sjemenke lete na sve strane, pa svaki čas moramo, osobito ako stolist raste u blizini popločane vrtne staze i terase, naše dvorište čistiti.
Svake godine u rano proljeće u tlo oko debla – obradivi krug tla oko debla albicije neka bude jednak promjeru krošnje - ukopajte zreo kompost ili kompostiran stajski gnoj (najmanje 5-6 kg ili 4-6 desetlitarskih vjedrica na četvorni metar, odnosno toliko da sloj gnoja bude debeo oko 5 cm)
OdgovoriIzbriši