Najpovoljniji trenutak za obradu tla

Kako ne biste tlo obrađivali premokro ili presuho te pogoršali plodnost i pokvarili strukturu tla, vrlo je važno odabrati najpovoljniji trenutak za obradu tla. Lagana pjeskovita tla lako obrađujemo i kad su suha i kad su mokra jer su uvijek sipka. Srednje teška ilovasta tla valja obrađivati kad sadržavaju 40 - 60% vlage od svoga maksimalnog kapaciteta, odnosno kad su osrednje vlažna. Razdoblje kad su teška glinasta tla povoljna za obradu najkraće je jer je u njih razmak između pretvrdog i ljepljivog stanja vrlo kratak. Obrađujete li takva tla prevlažna, pa ih ostavite da se prosuše, ona se jako stvrdnu, pa ih je teško usitniti. Stoga u jesen najprije treba obraditi teška tla prije nego što se previše natope vodom i postanu ljepljiva, potom srednje teška i na kraju lagana pjeskovita tla. U proljeće pak najprije valja obrađivati lakša tla jer se ona prva prosuše, potom srednje teška, pa teška, koja se prosuše najkasnije. Ako je tlo teško, glinasto i ljepljivo, bolje ga je obrađivati kad je malo suše nego dok je prevlažno. Ako je presuho, može se mala površina kao što je gredica u povrtnjaku poškropiti, pričekati nekoliko sati da tlo upije vodu i potom štihati.

Najpovoljniji trenutak za obradu tla u voćnjaku, povrtnjaku ili cvjetnjaku, možete odrediti vrlo jednostavno na nekoliko načina:

1. Prošećite se po vrtu - ponesite štihaču - i pogledajte kakav su otisak ostavili đonovi vaših cipela. Ako su otisci jasno vidljivi, možete početi štihati.

2. Najjednostavnije ćete odrediti je li tlo povoljno za obradu uzmete li grudicu zemlje u šaku i stisnete ju. Ostane li nakon otvaranja šake zemlja zbijena i slijepljena, ne žurite se s obradom; pričekajte još malo da se tlo prosuši do dubine štihače.

3. Je li tlo u povoljnom stanju za obradu najbolje je procijeniti pri pokušaju štihanja ili kopanja. Utisnite štihaču u zemlju i promotrite koliko se tla pritom odlomilo. Ako je širina odlomljene grude jednaka širini lopate, ako se tlo pri kopanju i štihanju lijepo rahli i miješa, tlo je u najpovoljnijem stanju za obradu. Ako se tlo pri štihanju i kopanju lijepi za štihaču i razmazuje, tlo je premokro; ako se kida u velike grude znači da je presuho.

I na kraju još jedan brzi test: uzmite grudu zemlje i pustite da slobodno padne. Ako se gruda u dodiru s tlom rasprši, pravi je trenutak za obradu tla. 

Prionite na posao!

Oblikovanje novoga obiteljskog vrta

 

Ako ste nadavno sagradili, kupili ili naslijedili kuću, vjerojatno ćete poželjeti vrt oko nje oblikovati na svoj način. Bilo da je riječ o novom vrtu na praznoj parceli ili o starom, kojega bi trebalo obnoviti i preurediti, prije početka bilo kakvih radova, bilo na papiru bilo na terenu, morate znati što želite i kako zamišljate svoj budući vrt.
Održite obiteljski sastanak, iznesite svi svoje želje i dogovorite se tko će biti glavni nositelj projekta tj. vrtni arhitekt. Sve želje razmotrite, proučite vrtlarske časopise, knjige i mrežne stranice: pronaći ćete bezbroj savjeta. Nabavite milimetarski papir, pribor za crtanje i jednu lijepu malu bilježnicu - i olovku s gumicom - u koju ćete pisati bilješke o svemu što radite u vezi s vrtom.
Kad se odlučite kako će vaš novi vrt izgledati i koje će elemente sadržavati, pređite na crtanje plana. Na milimetarskom papiru nacrtajte točan tlocrt u mjerilu 1:100 (1 cm na papiru predstavlja 100 cm tj. 1 m u prirodi) i označite sve postojeće elemente: kuću, garažu, šupu i slične pomoćne objekte, postojeće staze, lijepo staro stablo ili grm koji želite zadržati, kanalizaciju, cijevi, vodovodno okno i drugo. Naznačite sjever, sunčane i sjenovite dijelove te njihove promjene tijekom dana, jer je to važno za raspored biljaka. Odaberite dijelove vrta koje želite učiniti skrovitijima, a ne zaboravite ni smještaj prometnica i drugih izvora buke i prašine. Povrtnjak bi primjerice zbog ispušnih plinova iz automobila trebao biti udaljen najmanje 150 m od ceste na kojoj je promet gust.
Prozirnim papirom za kopiranje prekrijte tlocrt i skicirajte nove elemente koje želite unijeti u vrt, uzimajući u obzir potrebnu površinu. Dio vrta ispred kuće okrenut prema ulici neka bude ukrasni vrt, a iza kuće smjestite voćke, povrtnjak, cvjetnjak i druge željene sadržaje. Cijeli vrt obrubite srednjevisokom živicom - možete je pustiti da prirodno raste ili je redovito orezivati - od cvatućega ili vazdazelenoga grmlja: forzicija, sljezolika, dunjarice, dojcija, bazga, biserak, bekovina, vajgelija, suručica, pajasmin, pirakanta, japanska dunja, lovorvišnja, kurika, božikovina, mahonija, kalina i slično. Potom ucrtajte terase i staze. Glavna terasa uz kuću mora biti dovoljno prostrana, površine najmanje 20 četvornih metara, da se na njoj može komotno sjediti za stolom i ležati na ležaljkama. Osim te terase, u velikom se vrtu može oblikovati još jedno mjesto za sjedenje i odmor udaljeno od kuće, u sjeni voćke ili nekog ukrasnog stabla. Staze koje spajaju pojedine dijelove vrta moraju biti široke 60 cm ako po stazi hoda jedna osoba, a 120 cm ako hodaju dvije osobe jedna uz drugu.

Iza kuće, na površini blago nagnutoj prema jugu ili jugozapadu, smjestite povrtnjak; neka bude na suncu, jer je povrću potrebno najmanje 6 sati sunčeva osvjetljenja na dan. Širina gredica u povrtnjaku može biti 100 – 120 cm, a duljina i njihov broj ovisi o veličini vrta, broju povrtnih kultura i količini povrća koju želite uzgojiti. Stazice između gredica najčešće su široke 30 cm, a možete ih popločiti, održavati kratko košenu travu ili prekrivati usitnjenom korom drveća. U sklopu povrtnjaka mogu biti i gredice za uzgoj višegodišnja povrća, jagoda i cvijeće za rez.
U kutu vrta, blizu povrtnjaka, podignite kompostište zapremine oko 3 prostorna metra, drveno ili zidano, pregrađeno na tri dijela, za svježi, poluzreli i zreli kompost, napravljeno tako da se daske što ga ograđuju s jedne strane mogu vaditi. Pokraj kompostišta smjestite mali plastenik ili drveno klijalište za uzgoj presadnica povrća i cvijeća, površine 2-3 četvorna metra, prekriveno ostakljenim prozorima, pleksiglasom ili dvostrukom plastičnom prozirnom folijom. U blizini povrtnjaka neka bude i bačva ili betonski bazen za vodu jer voda za zalijevanje ne smije biti hladna. Osim toga, koristite li vodu iz vodovoda, kad odstoji nekoliko dana na suncu, iz nje se gubi štetni klor.
Uz kompostište oblikujte malu gredicu za jednogodišnje penjačice: ukrasni slak, dragoljub, mirisna grahorica, ukrasne tikvice i slično, te postavite drvenu pregradu po kojoj će se biljke širiti i sprječavati isušivanje komposta. Uz penjačicu smjestite klupicu da se vrijedna vrtlarica ili vrtlar povremeno malo odmori. Prostor oko kompostišta, klijališta i bačve mora biti dovoljno velik da možete nesmetano raditi i prolaziti s tačkama.
Na sjevernoj strani dvorišta neka budu crnogorična stabla za zaštitu od hladnoće i vjetra. Može to biti smreka, jela, bor, pačempres, duglazija, omorika, tisa, borovica, tuja i slično. Preostali prostor između kuće i povrtnjaka neka bude travnjak; posijte djetelinskotravnu smjesu koja podnosi gaženje i čestu košnju koji će poslužiti za igru, a ne za gledanje. Potom razmjestite i ostalo ukrasno grmlje i drveće: primjerice magnoliju, japansku trešnju, javor, pajasmin, suručicu, ruže itd. uzimajući u obzir promjer krošnje svakoga stabla i grma. U velikom će vrtu biti mjesta i za nekoliko stabala voćaka: orah, trešnja, višnja, jabuka, kruška, breskva, marelica, lijeska i drugo, te za grmove ribiza, ogrozda, jošte, maline i kupine.
Imate li malu djecu, u blizini glavne terase - djeca vam uvijek moraju biti na oku - uredite i malo dječje igralište na koje ćete smjestiti pješčanik, ljuljačku, klackalicu, penjalicu, tobogan i sl.. Drvenu penjalicu, ljuljačku ili kućicu možete napraviti tako da ih kad djeca porastu iskoristite kao oslonce za penjačice. Tlo oko sprava može biti posuto debelim slojem kore drveta da ublaži padove.
Uz terasu, po mogućnosti blizu kuhinje, oblikujte gredicu za ljekovito i začinsko bilje: timijan, ljupčac, bosiljak, čubar, matičnjak i slično, a možete im dodati i niske cvatuće trajnice. Uz rub terase postavite pergolu po kojoj će se penjati vinova loza, pasiflora, tekoma ili glicinija i za vrućih ljetnih popodneva praviti hladovinu.
Na vrtnom planu rasporedite i druge korisne i ukrasne vrtne elemente: raznovrsne cvjetne gredice na kojima ćete uzgajati jedogodišnje, dvogodišnje, višegodišnje i lukovičasto cvijeće, kamenjar, bilje u loncima, pokretni tuš, bazen, fontanu, hranilište i pojilo za ptice, vrtni roštilj, klupu, prostor za sušenje rublja, radni kutak za domaćicu tj. vrtlaricu i slično, a morat ćete pronaći zgodno mjesto i za kantu za smeće te ostavu za alat i pribor, ako je nema u sklopu kuće. Imate li psa ili ga planirate nabaviti, i za njega valja predvidjeti prostor kamo ćete smjestiti njegov boks i kućicu. Pojedine dijelove vrta koje želite detaljnije isplanirati nacrtajte u mjerilu 1:50.
Dakle, želja će biti mnogo pa treba doista dobro razmisliti koje elemente uvrstiti u plan, a što izostaviti. U velikom će vrtu, na parceli od 1200 - 1300 četvornih metara, biti dovoljno mjesta za većinu vrtnih elemenata koje sam spomenula, no mali vrt koji se prostire na 300 - 400 četvornih metara mnogo je teže oblikovati. Stoga, pogotovo ako imate malo prostora na raspolaganju, nemojte se žuriti s radovima jer jednom oblikovan vrt, kao i kuću, teško je mijenjati. Nastojte sve dijelove vrta uskladiti tako da vrt u konačnici bude i koristan i lijep i ugodan te da svi članovi obitelji budu zadovoljni.
Nacrtajte nekoliko varijanti plana pa izaberite najbolju. Ako niste vješti u crtanju, potražite programe za oblikovanje vrtova na internetu, možda će vam to lakše poći za rukom.
Nakon planiranja nabavite i pripremite vrtlarski alat i pribor: štihaču običnu i vilastu, motiku, lopatu, grablje, škare, sadilicu, lopaticu, ručni kultivator, motičice, običnu kantu, bačvu za vodu, crijevo za zalijevanje, kantu za zalijevanje, metar, špagu, kolčiće i drugo. Nadam se da tačke već imate.
Kad pripremite sve što vam je potrebno, ako su povoljne vremenske prilike i tlo nije premokro, započnite s radovima na terenu. Raščistite parcelu, izradite terase i staze - na nagnutom terenu bit će potrebne i stube i potporni zidovi - zasijte travu, posadite živicu, ukrasno drveće, grmlje i voćke. Ostale vrtne elemente možete dodavati malo po malo svake godine. Ne žurite se s oblikovanjem povrtnjaka i cvjetnjaka; bolje je prvih nekoliko godina na njihovu mjestu uzgajati djetelinskotravne smjese i usjeve za zelenu gnojidbu, kao žitarice, suncokret i slično, posebice ako tlo u vašem vrtu sadržava premalo humusa.
Obavite li strpljivo većinu radova sami, oblikovanje vrta će, istina, potrajati nekoliko godina, ali zadovoljstvo što ste jedan vrt oblikovali sami svojim vlastitim rukama bit će nemjerljivo.

Vrt u ožujku

U nizinskim krajevima kontinentalne Hrvatske srednja mjesečna temperatura zraka u ožujku je oko 5,8ºC, a u planinskim 4,1ºC. Na jadranskoj se obali na početku ožujka već uvelike osjeća nailazak proljeća - tamo je naime srednja temperatura zraka u ovom mjesecu oko 10,1ºC.
A kad započne cvatnja maslačka, svi znamo da je stiglo rano fenološko proljeće.

Oborine su u ovom mjesecu raspodijeljene slično kao i u veljači: u planinskim krajevima padne oko 130 litara oborina po četvornom metru, u nizinskom području oko 50 l/m², a na otocima i u priobalju oko 85 l/m². Srednja dnevna temperatura tla na dubini od 10 cm trebala bi biti od 7°C do 9°C. To znači da su u ožujku u svim našim krajevima uvjeti za obavljanje radova na otvorenom uglavnom povoljni. 

U područjima u kojima zimi nema snijega, vrtovi bi do početka ožujka već trebali biti posve raščišćeni, a cvjetne i povrtne gredice pripremljene za sjetvu. U kopnenom dijelu Hrvatske uvjeti za radove u našim vrtovima često tijekom veljače nisu baš najpovoljniji, a na početku ožujka tlo bi moglo biti još uvijek premokro. No čim bude moguće trebalo bi prionuti na posao i obaviti sve zaostale radove i u korisnom i u ukrasnom dijelu vrta.

U korisnom dijelu vrta pokupite sve biljne ostatke iz povrtnjaka i složite ih u novu kompostnu hrpu. Zreli kompost izvadite iz sanduka pa ga utrošite za površinsku gnojidbu povrtnjaka, voćnjaka, cvjetnjaka i ukrasnoga grmlja.
Na Jadranu berite mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, blitvu, salatu, endiviju, radič, špinat, raštiku, zimski kupus i kelj, kelj pupčar, cvjetaču, mladi luk, špargu i luk srebrenac, a u sjevernim krajevima poriluk, hren i matovilac.

Prazne gredice u povrtnjaku pripremajte za sjetvu i što prije izravno posijte mrkvu, peršin, pastrnjak, rotkvu, rotkvice, špinat, salatu, blitvu, ciklu, grašak i bob te posadite luk, luk kozjak, rabarbaru, špargu, hren i češnjak. U jadranskom području posadite proljetni kupus i kelj, salatu, špargu i artičoku, pa posađene presadnice zalijte.
Kad budete oblikovali gredice u povrtnjaku, imajte na umu da biljke najbolje iskorištavaju sunčevu svjetlost ako se gredice pružaju od sjevera prema jugu. Njihova širina ovisi o obliku povrtnjaka, no najpovoljnijom se smatra 120 cm, jer se najbolje iskoristi raspoloživi prostor. No, muči li vas križobolja pa ne možete rukama dosegnuti sredinu gredice, neka ne budu šire od 90 -100 cm.

Niste li u veljači pripremili klijalište za sjetvu, napunite ga sada bioenergetskim materijalom i klijališnom zemljom, pa u njega ili u posudice stavljene na dobro osvjetljene prozorske klupčice u kući posijte rani kupus, kelj, cvjetaču i korabicu, te celer, salatu, rajčicu, papriku i patlidžan. Tijekom ožujka presadnice koje uzgajate u zaštićenu prostoru redovito zalijevajte i prozračujte. Za hladnih noći klijalište pokrijte hasurama ili kartonom. U jadranskom području, dvadesetak dana nakon sjetve, kad se nakon supki dobro razvije prvi pravi list, pikirajte presadnice rajčice, paprike, patlidžana i celera, a ozimo povrće prihranite i okopajte. 

Voćke koje rastu u korisnom ili ukrasnom dijelu vašega vrta trebalo bi u ožujku pognojiti i okopati te ukloniti korove. Valjalo bi kraju privesti i rezidbu voćaka, a možete posaditi i pokoju novu voćnu sadnicu.

U ukrasnom dijelu vrta u kojem u ožujku cvatu bergenije, narcise, forzicije, japanske dunje i ostalo ukrasno bilje koje u ovom razdoblju uljepšava naša dvorišta, vrijeme je za sadnju ukrasna grmlja i drveća. Ako niste do sad, prije nego što započne nanovo rasti, orežite listopadno grmlje koje cvate nakon sredine svibnja. Grmlje koje cvate rano u proljeće orežite nakon cvatnje. Uredite cvjetne gredice s trajnicama, raščistite ih, pograbljajte, pognojite kompostom, a prebujne i prerasle biljke prorijedite, razdijelite i presadite na ogoljele dijelove cvjetnjaka. Isto tako možete posaditi i nove trajnice, budete li nabavili neku vrstu koje u vašem vrtu još nema. Kad se tlo u vrtu prosuši pograbljajte lišće u voćnjaku, poravnajte krtičnjake i pograbljajte travnjak, a možete ga i pognojiti. 

Kad trava poraste, ovisno o vremenu tijekom ožujka, travnjak prvi put pokosite.

Mirovanje kućnoga bilja i biljaka s balkona i terase koje prezimljuju u kući pri kraju je, pa ih možete početi obilnije i češće zalijevati i prihranjivati. Lisnate lončanice svaki tjedan okrenite za 45º kako se stabljika i lišće ne bi u potrazi za svjetlom stalno naginjalo na istu stranu.

Biljke kojima korijenje viri kroz rupice na dnu posude presadite u broj veći lonac.
Velikim biljkama - difenbahija, avokado, fikus, limun i slične - koje više ne presađujete, dio zemlje u loncu zamijenite svježim supstratom.
Malim kućnim grabljicama - ako ih nemate dobro će poslužiti i stara bakina viljuška - prorahlite zemlju u loncima, a biljke koje rastu u prostorijama u kojima je suh zrak povremeno poprskajte odstajalom vodom.
Budete li kupovali cvatuće ukrasno bilje: cinerarije, papučice, ciklame, kalanhoje i slične, izaberite one koje nisu prekrivene mahovinom i tek su počele cvasti, kako bi što dulje u kuću unosile dah proljeća.

Grašak

Dok je grah na stolove Europljana stigao tek poslije otkrića Amerike, grašak, lat. Pisum sativum, jednogodišnja zeljasta biljka iz vrlo velike porodice lepirnjača, lat. Fabaceae, usjev je Staroga svijeta i jedna je od najstarijih poljoprivrednih kultura uopće. Pronađen je, uz lan, konoplju, mak, leću, mrkvu, ječam i bob, na brojnim arheološkim lokalitetima iz mlađega kamenog doba (4000 - 1000. g. p.n.e.) u Europi, pa i u Hrvatskoj. Za seobe naroda proširen je po cijeloj Europi, a danas se uzgaja u cijelom svijetu na velikim površinama u području od 20 do 67 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine. To je jednogodišnja biljka s jako dobro razvijenim korijenom koji prodire duboko u tlo; pojedine korijenove žile dopiru do dubine od 1 m. Već dvadesetak dana nakon sjetve na korijenu su vidljive kvržice simbiotskih bakterija, lat. Rhisobium leguminosarum. One elementarni dušik iz zraka pretvaraju u amonijak, koji ulazi u stanice korijena, pa biljci služi za izgradnju različitih organskih spojeva.
Grašak najbolje uspijeva u krajevima s umjerenom, prohladnom i vlažnom klimom, na pjeskovitoilovastim, srednje teškim tlima, s dosta humusa i vapna. Potrebno mu je mnogo vlage, posebice za cvatnje, zametanja mahuna i nalijevanja zrna. Mlade biljke dobro podnose niske temperature: pod snijegom ne stradaju ni pri temperaturi od - 4ºC do - 8ºC. Najpovoljnija temperatura za klijanje te rast i razvitak graška je oko 18ºC. Temperature više od 27ºC nepovoljne su za rast i razvitak biljaka, zametanje i dozrijevanje plodova. Stoga su prinosi graška mali ako se sije prekasno u proljeće jer se stvaraju male mahune s malo sjemenki koje prebrzo dozrijevaju. Najbolji su stoga uvjeti za uzgoj graška u područjima s prohladnom i vlažnom klimom. Kod nas su takvi uvjeti u sjevernim krajevima u proljeće, a u južnim od jeseni do rana proljeća.
Grašak ima dosta velike zahtjeve prema vlazi i u tlu i u zraku, ali ne uspijeva dobro ako na gredicama dugo stoji voda, a ne pogoduje mu ni visoka razina podzemne vode. Za normalan razvitak potrebno mu je mnogo svjetla; ako raste na sjenovitoj gredici, stabljike se produljuju, kasni cvatnja i dozrijevanje mahuna.
Kao i grah, grašak dobro uspijeva i na laganim pjeskovitim i na teškim glinastim tlima, ali će ipak najbolji prirod dati na dubokim plodnim glinenasto-ilovastim tlima, ali ne smiju biti podvodna ili jako vlažna. Jako kisela kao ni alkalična tla za uzgoj graška nisu povoljna; najpovoljnija reakcija tla je 5,5 do 6,7. Kiselija tla trebalo bi prije sjetve vapniti, a pri gnojidbi koristiti gnojiva koja ne zakiseljuju tlo.
Visoke ljetne temperature za grašak su vrlo nepovoljne, pa ga u našem primorskom području sijemo najčešće u prosincu i siječnju za berbu u travnju i svibnju. Osim toga za jesensku ga potrošnju na jadranskoj obali i otocima možete posijati i potkraj ljeta, u drugoj polovici kolovoza i brati od konca rujna do konca listopada.
U našim sjevernim krajevima, kamo spada i moj vrt, sa sjetvom graška možemo započeti potkraj veljače - ako vrt nije pod snijegom - i na početku ožujka - ako tlo nije premokro i ako na gredicama ne stoji voda - pa najkasnije do sredine travnja.
U našim gorskim krajevima gdje i ljeti ima dovoljno vlage i nije tako vruće kao u nizinskom području grašak možete sijati i potkraj srpnja i pobrati potkraj rujna.
Prije sjetve – u jednom gramu sjemena graška su 2 - 10 sjemenki, klijavost im je oko 90%, a klijave su 4 - 5 godina - gredice povrtnjaka na kojima ste prošle sezone uzgajali rajčice, paprike, krastavce ili drugo povrće, ovisno o plodoredu, duboko prekopajte, unijevši pritom u tlo najmanje jednu vrhom punu kantu odnosno 10 - 15 l/m² komposta. Siromašnim tlima dodajte i 50 - 70 grama mineralnoga gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija.
Sjeme koje nije obrađeno pesticidima možete 15 minuta namakati u čaju od kamilice - prelijte 2,5 g suhih cvjetova sa pola litre vrele vode - čime se zrna dezinficiraju i potiče se razvitak kvržišnih bakterija. Kad grašak završi rast i razvitak, bakterije se s korijenom razgrađuju i obogaćuju tlo dušikom. Stoga biljke poslije berbe ne čupajte, nego samo odrežite nadzemni dio, a korijenje s kvržicama ostavite u tlu, čime ćete osigurati dozu dušika za sljedeću kulturu.
Niski grašak posijte u 3 - 4 reda na razmak od 20 cm; razmak između zrna u redu neka bude oko 4 cm. Visoki grašak na gredicu širine 100 - 120 cm posijte u dva reda tako da možete između redova u sredini gredice postaviti i grančice za potporu na svakih 30 do 50 cm, za koje će se biljke same hvatati viticama.

Po nekoliko redova graška posijte svakih 14 dana, birajući različite kultivare, npr. otporne niske: ranu sortu karina i srednje ranu čudo kelvedona te visoke: srednje kasni telefon i kasnu sortu senator. Tako ćete produljiti razdoblje berbe i dulje jesti svježi grašak, koji sadržava mnogo bjelančevina, šećera i vitamina, osobito vitamina C, A i B. Grašak obiluje i mineralima: kalijem, kalcijem, fosforom, sumporom, željezom, magnezijem, cinkom, silicijem, a sadržava i nikal, kobalt i druge mikroelemente.

Nakon nicanja grašak raste brzo i nije mu potrebno mnogo njege: kad se razviju 3 - 4 listića plitko ga okopajte i tijekom vegetacije po potrebi plijevite. Kad biljke budu visoke oko 20 cm lagano ih nagrnite kako biste usjev učvrstili.
Grašak berite čim se mahune ispune zrnom i odmah trošite. Manja količina može u mahunama ostati u hladioniku za sutradan. Veću količinu graška odmah očistite, kratko blanširajte i zamrznite.

Niske sorte graška brat ćete tri puta, a visoke pet do sedam puta; prirod može biti 1 - 1,5 kg/m², a od 1 kg mahuna dobit ćete oko 350 – 450 g zrna finoga slatkoga graška.

Veličina povrtnjaka

Važan dio svakoga vrta – za mnoge vrtlare i najvažniji - i u gradu i na selu, jest povrtnjak. Već sam u tekstu o oblikovanju obiteljskoga vrta spomenula da bi povrtnjak trebao biti smješten na površini blago nagnutoj prema jugu ili jugozapadu, u sunčanom dijelu vrta, jer je povrću potrebno najmanje 6 sati sunčeva osvjetljenja na dan. Širina gredica u povrtnjaku može biti 100 – 120 cm, a duljina i njihov broj ovisi o veličini vrta, broju povrtnih kultura i količini povrća koju želite uzgojiti. Stazice između gredica najčešće su široke 30 cm, a možete ih popločiti, održavati kratko košenu travu ili prekrivati usitnjenom korom drveća.

A koliko bi velik trebao biti dio vrta koji ćete izdvojiti za uzgoj povrća i kako to odrediti?
U velikom vrtu i povrtnjak može biti velik, pa u njemu možete uzgajati sve vrste povrća i godišnji prirod će biti dovoljan za cijelu obitelj tijekom cijele godine. U sklopu većega povrtnjaka možete uzgajati i višegodišnje povrće: špargu, rabarbaru, hren i slično, te jagode i cvijeće za rez.
U malom vrtu ni povrtnjak ne može biti osobito velik; izaberite samo ono što je vrijedno vašega prostora, vremena i truda te ono što članovi obitelji osobito vole, a ne ono što u povrtnjaku zauzima mnogo mjesta, a jeftino je, kao npr. kupus. 

Kad se odlučite koje ćete vrste povrća uzgajati, valja izračunati površinu povrtnjaka na kojoj ćete moći uzgojiti dovoljno povrća za cijelu godinu. I koliku bi površinu trebalo izdvojiti za uzgoj pojedinih povrćarskih kultura? Smatra se da je za zdravu prehranu po osobi na godinu potrebno oko 80 do 100 kg raznovrsnoga povrća, ne računajući krumpir. Ako dobro iskoristite raspoloživu površinu i sastavite skladan plodored i raspored sjetve, u povrtnjaku površine 200 četvornih metara uz prosječan urod povrća možete uzgojiti – računajući da ćete na nekim gredicama na istoj površini uzgajati dvije kulture - oko 400 kg raznovrsna povrća na godinu, što bi trebalo biti dovoljno za četveročlanu obitelj. Ako se vaša obitelj sastoji od dva člana, bit će vam dovoljno stotinjak četvornih metara. Za peteročlanu obitelj morat ćete za povrtnjak odvojiti oko 250 četvornih metara. 

Podatke za tročlanu obitelj pronaći ćete u tablici koju prilažem uz ovaj tekst. U njoj je navedena godišnja potreba povrća po osobi za najvažnije vrste povrća, godišnja potreba za 3 osobe, prinos za svaku kulturu i potrebna površina za 3 osobe za svaku vrstu povrća posebno te ukupna površina za cijeli povrtnjak. Kako se služiti ovom tablicom pokazat ću vam na primjeru rajčice. Ako primjerice želite uzgojiti dovoljno rajčice za peteročlanu obitelj, vidjet ćete u tablici da je za jednu osobu potrebno uzgojiti oko 10 kg rajčice, što znači da za 5 osoba treba uzgojiti 50 kg. Ako je prosječni urod rajčice 3 kg, da biste uzgojili 50 kg rajčice morate je posaditi na 17 četvornih metara. Tako možete izračunati za svaku kulturu, sve podatke potom zbrojiti i dobit ćete ukupnu površinu vašega povrtnjaka. 

vrsta povrća	godišnja potreba po osobi (kg)	godišnja potreba za 3 osobe (kg)	prinos  (kg/m2)	potrebna površina za 3 osobe (m2)
kupus	10	30	4	7,5
kelj	5	15	3	5
cvjetača	5	15	3	5
korabica	3	9	2	4,5
rotkvica	1	3	1	3
crna rotkva	1	3	2	1,5
luk	10	30	3	10
češnjak	0,5	1,5	2	0,75
poriluk	2	6	2	3
luk srebrenac	1	3	2	1,5
mrkva	8	24	3	8
peršin	2	6	3	2
celer	2	6	2	3
pastrnjak	2	6	5	1,2
cikla	2	6	3	2
blitva	2	6	2	3
špinat	4	12	0,5	24
salata	6	18	2	9
matovilac	1	3	0,5	6
radič	1	3	1	3
endivija	3	9	1	9
rajčica	10	30	3	10
paprika	4	12	2	6
patlidžan	0,5	1,5	3	0,5
krastavci	5	15	3	5
tikvice	5	15	3	5
grašak	4	12	0,5 kg  zrna	24
grah mahunar	6	18	2	9
ukupno	106	318	---	134,2

 

Nadam se da će vam priložena tablica pomoći pri planiranju potrebne površine povrtnjaka i da ćete uzgojiti točno onoliko povrća koliko vam je potrebno za zdravu prehranu obitelji. Bude li uzgojena povrća malo previše za vas, sigurna sam da ćete naći nekoga kome ćete ga od srca darovati.