Vrt u ožujku

Kad se na našim zelenim livadama u ožujku iz trave počnu izdizati žarkožute glavice maslačka, svi vrtlari znaju da je stiglo rano fenološko proljeće. A to znači da bismo se svi trebali probuditi iz zimskog drijemeža i prionuti na posao.  

U područjima u kojima zimi nema snijega, naši vrtovi bi do početka ožujka već trebali biti posve raščišćeni, a cvjetne i povrtne gredice pripremljene za sjetvu.

U kopnenom dijelu Hrvatske uvjeti za radove u vrtu često tijekom veljače nisu baš najpovoljniji, a na početku ožujka tlo bi moglo biti još uvijek premokro. No čim bude moguće, i u korisnom i u ukrasnom dijelu vrta, trebalo bi obaviti sve zaostale radove i započeti nove proljetne.

U korisnom dijelu vrta pokupite sve biljne ostatke iz povrtnjaka i složite ih u novu kompostnu hrpu. Zreli kompost izvadite iz sanduka pa ga utrošite za površinsku gnojidbu povrtnjaka, voćnjaka, cvjetnjaka i ukrasnoga grmlja.

Na Jadranu berite mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, blitvu, salatu, endiviju, radič, špinat, raštiku, zimski kupus i kelj, kelj pupčar, cvjetaču, mladi luk, špargu i luk srebrenac, a u sjevernim krajevima poriluk, hren i matovilac.

Prazne gredice u povrtnjaku pripremajte za sjetvu i što prije izravno posijte mrkvu, peršin, pastrnjak, rotkvu, rotkvice, špinat, salatu, blitvu, ciklu, grašak i bob te posadite luk, luk kozjak, rabarbaru, špargu, hren i češnjak. U jadranskom području posadite proljetni kupus i kelj, salatu, špargu i artičoku, pa posađene presadnice zalijte.

Kad budete oblikovali gredice u povrtnjaku, imajte na umu da biljke najbolje iskorištavaju sunčevu svjetlost ako se gredice pružaju od sjevera prema jugu.

Njihova širina ovisi o obliku povrtnjaka, no najpovoljnijom se smatra 120 cm, jer se najbolje iskoristi raspoloživi prostor. No, muči li vas križobolja pa ne možete rukama dosegnuti sredinu gredice, neka ne budu šire od 90 -100 cm.
Niste li u veljači pripremili klijalište za sjetvu, napunite ga sada bioenergetskim materijalom i klijališnom zemljom, pa u njega ili u posudice stavljene na dobro osvjetljene prozorske klupčice u kući posijte rani kupus, kelj, cvjetaču i korabicu, te celer, salatu, rajčicu, papriku i patlidžan. 

Tijekom ožujka presadnice koje uzgajate u zaštićenu prostoru redovito zalijevajte i prozračujte. Za hladnih noći klijalište pokrijte hasurama ili kartonom. 

U jadranskom području, dvadesetak dana nakon sjetve, kad se nakon supki dobro razvije prvi pravi list, pikirajte presadnice rajčice, paprike, patlidžana i celera, a ozimo povrće prihranite i okopajte.

Voćke koje rastu u korisnom ili ukrasnom dijelu vašega vrta trebalo bi u ožujku pognojiti i okopati te ukloniti korove. Valjalo bi kraju privesti i rezidbu jezgričavih voćnih vrsta: jabuke, kruške, dunje, oskoruše i mušmule, te koštuničavih voćnih vrsta: šljive, marelice, breskve, nektarine, trešnje i višnje.

Vrijeme je i za sadnju voćaka, ako planirate malo popuniti voćnjak ili okućnicu dodavanjem neke nove voćne vrste koje u vašem vrtu još nema. Neku novu sortu jabuke ili kruške možete u voćnjak dodati i cijepljenjem na pojedine grane odabrane voćke.
U ožujku bi trebalo orezati maline i kupine te obaviti plavo prskanje breskvi i marelica.

Ako u vašem vrtu raste i pokoji čokot vinove loze trebalo bi tijekom ožujka dobro pregledati sve trsove, okopati ih, pognojiti i orezati. Možete posaditi i nekoliko trsova neke nove sorte vinove loze i popuniti prazne dijelove svoga vrta.

U ukrasnom dijelu vrta u ožujku cvatu bergenije, narcise, forzicije, japanske dunje i ostalo ukrasno bilje koje u ovom razdoblju uljepšava naša dvorišta. Rano proljeće pravo je vrijeme za sadnju ukrasna grmlja i drveća, ako želite obogatiti svoju zbirku ponekom novom vrstom ili kultivarom.  

Ako niste do sad, prije nego što započne nanovo rasti, orežite listopadno grmlje koje cvate nakon sredine svibnja. Grmlje koje cvate rano u proljeće orežite nakon cvatnje. 

Uredite cvjetne gredice s trajnicama, raščistite ih, pograbljajte, pognojite kompostom, a prebujne i prerasle biljke prorijedite, razdijelite i presadite na ogoljele dijelove cvjetnjaka. Isto tako možete posaditi i nove trajnice, budete li nabavili neku vrstu koje u vašem vrtu još nema. 

Kad se tlo u vrtu prosuši pograbljajte lišće u voćnjaku, poravnajte krtičnjake i pograbljajte travnjak, a možete ga i pognojiti.
Kad trava poraste, ovisno o vremenu tijekom ožujka, travnjak prvi put pokosite.

Mirovanje kućnoga bilja i biljaka s balkona i terase koje prezimljuju u kući pri kraju je, pa ih možete početi obilnije i češće zalijevati i prihranjivati. 

Lisnate lončanice svaki tjedan okrenite za 45º kako se stabljika i lišće ne bi u potrazi za svjetlom stalno naginjalo na istu stranu.

Velikim biljkama - difenbahija, avokado, fikus, limun i slične - koje više ne presađujete, dio zemlje u loncu zamijenite svježim supstratom.
Malim kućnim grabljicama - ako ih nemate dobro će poslužiti i stara bakina viljuška - prorahlite zemlju u loncima, a biljke koje rastu u prostorijama u kojima je zrak suh povremeno poprskajte odstajalom vodom.

Ukrasne biljke kojima je korijenje popunilo dno lonca i počelo izlaziti van kroz rupice na dnu posude, presadite u broj veći lonac.

Budete li kupovali cvatuće ukrasno bilje: cinerarije, papučice, ciklame, kalanhoje i slične, izaberite one koje nisu prekrivene mahovinom i tek su počele cvasti, kako bi što dulje u kuću unosile dah proljeća.

Grašak

Dok je grah na stolove Europljana stigao tek poslije otkrića Amerike, grašak, lat. Pisum sativum, jednogodišnja zeljasta biljka iz vrlo velike porodice lepirnjača, lat. Fabaceae, usjev je Staroga svijeta i jedna je od najstarijih poljoprivrednih kultura uopće. 

Pronađen je, uz lan, konoplju, mak, leću, mrkvu, ječam i bob, na brojnim arheološkim lokalitetima iz mlađega kamenog doba (4000 - 1000. g. p.n.e.) u Europi, pa i u Hrvatskoj. 

Za seobe naroda proširen je po cijeloj Europi, a danas se uzgaja u cijelom svijetu na velikim površinama u području od 20 do 67 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine. 

Grašak je biljka s jako dobro razvijenim korijenom koji prodire duboko u tlo; pojedine korijenove žile dopiru do dubine od 1 m. 

Već dvadesetak dana nakon sjetve na korijenu su vidljive kvržice simbiotskih bakterija, lat. Rhisobium leguminosarum. One elementarni dušik iz zraka pretvaraju u amonijak, koji ulazi u stanice korijena, pa biljci služi za izgradnju različitih organskih spojeva.

Grašak najbolje uspijeva u krajevima s umjerenom, prohladnom i vlažnom klimom, na pjeskovitoilovastim, srednje teškim tlima, s dosta humusa i vapna. 

Potrebno mu je mnogo vlage, posebice za cvatnje, zametanja mahuna i nalijevanja zrna. 

Mlade biljke dobro podnose niske temperature: pod snijegom ne stradaju ni pri temperaturi od - 4ºC do - 8ºC. Najpovoljnija temperatura za klijanje te rast i razvitak graška je oko 18ºC. Temperature više od 27ºC nepovoljne su za rast i razvitak biljaka, zametanje i dozrijevanje plodova. 

Stoga su prinosi graška mali ako se sije prekasno u proljeće jer se stvaraju male mahune s malo sjemenki koje prebrzo dozrijevaju. 

Najbolji su stoga uvjeti za uzgoj graška u područjima s prohladnom i vlažnom klimom. Kod nas su takvi uvjeti u sjevernim krajevima u proljeće, a u južnim od jeseni do rana proljeća.

Grašak ima dosta velike zahtjeve prema vlazi i u tlu i u zraku, ali ne uspijeva dobro ako na gredicama dugo stoji voda, a ne pogoduje mu ni visoka razina podzemne vode. 

Za normalan razvitak potrebno mu je mnogo svjetla; ako raste na sjenovitoj gredici, stabljike se produljuju, kasni cvatnja i dozrijevanje mahuna.
Kao i grah, grašak dobro uspijeva i na laganim pjeskovitim i na teškim glinastim tlima, ali će ipak najbolji prirod dati na dubokim plodnim glinenasto-ilovastim tlima, ali ne smiju biti podvodna ili jako vlažna. 

Jako kisela kao ni alkalična tla za uzgoj graška nisu povoljna; najpovoljnija reakcija tla je 5,5 do 6,7. Kiselija tla trebalo bi prije sjetve vapniti, a pri gnojidbi koristiti gnojiva koja ne zakiseljuju tlo.

Visoke ljetne temperature za grašak su vrlo nepovoljne, pa ga u našem primorskom području vrtlari siju najčešće u prosincu i siječnju za berbu u travnju i svibnju. 

Osim toga za jesensku ga potrošnju na jadranskoj obali i otocima možete posijati i potkraj ljeta, u drugoj polovici kolovoza i brati od konca rujna do konca listopada.

U našim središnjim i sjevernim krajevima, kamo spada i moj vrt, sa sjetvom graška možemo započeti potkraj veljače - ako vrt nije pod snijegom - i na početku ožujka - ako tlo nije premokro i ako na gredicama ne stoji voda - pa najkasnije do sredine travnja.
U našim gorskim krajevima gdje i ljeti ima dovoljno vlage i nije tako vruće kao u nizinskom području grašak možete sijati i potkraj srpnja i pobrati potkraj rujna.

No klimatske promjene koje nam se događaju u zadnje vrijeme prisilit će nas da razmotrimo rokove sjetve na koje smo naviknuti već desetljećima i istražimo sve nove mogućnosti u svim područjima uzgoja. Možda ćemo u idućim godinama i mi u središnjim područjima Hrvatske grašak sijati u prosincu i siječnju te u kolovozu kao što to čine vrtlari na jadranskoj obali i otocima. 

U jednom gramu sjemena graška nalazi se 2 - 10 sjemenki, klijavost im je oko 90 %, a klijave su 4 - 5 godina. 
Prije sjetve gredice povrtnjaka na kojima ste prošle sezone uzgajali rajčice, paprike, krastavce ili drugo povrće, ovisno o plodoredu, duboko prekopajte, unijevši pritom u tlo najmanje jednu vrhom punu kantu odnosno 10 - 15 l/m² komposta. 

Siromašnim tlima dodajte i 50 - 70 grama mineralnoga gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija.

Sjeme koje nije obrađeno pesticidima možete 15 minuta namakati u čaju od kamilice - prelijte 2,5 g suhih cvjetova sa pola litre vrele vode - čime se zrna dezinficiraju i potiče se razvitak kvržišnih bakterija. 

Kad grašak završi rast i razvitak, bakterije se s korijenom razgrađuju i obogaćuju tlo dušikom. Stoga biljke poslije berbe ne čupajte, nego samo odrežite nadzemni dio, a korijenje s kvržicama ostavite u tlu, čime ćete osigurati dozu dušika za sljedeću kulturu.
Niski grašak posijte u 3 - 4 reda na razmak od 20 cm; razmak između zrna u redu neka bude oko 4 cm. 

Visoki grašak na gredicu širine 100 - 120 cm posijte u dva reda tako da možete između redova u sredini gredice postaviti i grančice za potporu na svakih 30 do 50 cm, za koje će se biljke same hvatati viticama.

Po nekoliko redova graška posijte svakih 14 dana, birajući različite kultivare, npr. otporne niske: ranu sortu karina i srednje ranu čudo kelvedona te visoke: srednje kasni telefon i kasnu sortu senator.  

Tako ćete produljiti razdoblje berbe i dulje jesti svježi grašak, koji sadržava mnogo bjelančevina, šećera i vitamina, osobito vitamina C, A i B.

Grašak obiluje i mineralima: kalijem, kalcijem, fosforom, sumporom, željezom, magnezijem, cinkom, silicijem, a sadržava i nikal, kobalt i druge mikroelemente.

Nakon nicanja grašak raste brzo i nije mu potrebno mnogo njege: kad se razviju 3 - 4 listića plitko ga okopajte i tijekom vegetacije po potrebi plijevite. 

Kad biljke budu visoke oko 20 cm lagano ih nagrnite kako biste usjev učvrstili.
Grašak berite čim se mahune ispune zrnom i odmah trošite. Manja količina može u mahunama ostati u hladioniku za sutradan. Veću količinu graška odmah očistite, kratko blanširajte i zamrznite.
Niske sorte graška brat ćete tri puta, a visoke pet do sedam puta; prirod može biti 1 - 1,5 kg/m², a od 1 kg mahuna dobit ćete oko 350 – 450 g zrna finoga slatkoga graška.

Drijenak

U srednjoj Aziji te u srednjoj i južnoj Europi, sve do Kavkaza, u poljskim živicama i gušticima, na kamenitim obroncima, uz rubove svijetlih listopadnih šuma, na šumskih čistinama, kao i u šikarama, i u nizinama i u gorskom području, sve do 1300 m nadmorske visine samoniklo raste drijen, listopadni grm ili nisko stabalce iz porodice drijenova s gustom zaobljenom krošnjom, rijetko kada više od 5 - 6 metara. Rasprostranjen je i u svim krajevima Hrvatske, a može doživjeti i 200 godina.

Zbog rane cvatnje, potkraj veljače i u ožujku, grančice drijena s nježnim sitnim žutim cvjetićima u našim se sjevernim krajevima, kao i vrbove i maslinove grančice, posljednje nedjelje prije Uskrsa, na Cvjetnicu, nose u crkvu na blagoslov, čime se obilježava Isusov ulazak u Jeruzalem. Blagoslovljene grančice podsjećaju nas na Isusovu muku, smrt na križu i uskrsnuće, a ostavljaju se u kući i nakon što se osuše.

Kao divlju voćku poznavali su ga već stari Grci i Rimljani. Prema grčkom piscu Pausaniasu, trojanski konj bio je napravljen baš od drenovine. Odisejev luk, kojeg je samo on mogao upeti i kojim je gađao prosce, bio je također od drenovine. Antička koplja makedonske falange dužine 5 - 6 m  izrađivana su od drenovine, kože i metala.

U srednjem vijeku, najčešće kao medonosnu i ljekovitu biljku te zbog čvrsta, žilava i vrlo tvrda drva, drijen su uzgajali u samostanskim vrtovima. 

Zahvaljujući tvrdoj i teškoj građi, drvo drijena, ravno, čvrsto, otporno na bolesti i štetočine, može poslužiti za izradu ljestava, držala i ručki za razne alate, štapova za šetnju, štake za pomoć bolesnicima, kvalitetnog namještaja, a gorenjem se dobiva i drveni ugljen za ogrjev. Osim toga, dobro je posaditi drijenak na nagnutim terenima gdje postoji opasnost od erozije jer njegovo razgranato korijenje dobro učvršćuje tlo.

Drijen, lat. Cornus mas, heliofilna je biljna vrsta pa najbolje uspijeva na dobro osunčanim mjestima. Uzgajamo ga kao voćku ili kao ukrasno drvce u našim vrtovima i gradskim parkovima. Drijen nema velike zahtjeve, uspijeva i na žarku suncu i u polusjeni, a odlično podnosi i sušu i niske temperature. 

Ako ga uzgajamo kao stabalce oblikovati ga možemo kao piramidu, vazu, palmetu ili kordonac, a odabrani uzgojni oblik valja održavati redovitom rezidbom. 

Uspjelo raste na suhim, siromašnim i vapnenastim kao i na slabo kiselim tlima, a ne treba ga ni prečesto ni previše orezivati.  

No krupne sočne plodove, uzgajate li drijen kao voćku, a ne za ukras, dobit ćete uz redovitu gnojidbu i rezidbu samo na dubokim propusnim plodnim tlima.

Za ostvarivanje dobra uroda važno je izabrati sunčano stanište koje nije izloženo jakim mrazovima. Drijen, naime, cvate prije listanja, i to veoma rano, u veljači i ožujku, za blagih zima još i ranije, pa cvjetići mogu pozebsti. Zbog rane koja traje oko dva tjedna, drijen je odlična paša za pčele koje u to doba polako počinju izlaziti na otvoreno.

Plodovi drijena, elipsoidne koštunice zvane drenjine, dozrijevaju potkraj kolovoza i u rujnu. Slatkasto su kiselkasti i pomalo trpki, a sadržavaju oko 8% šećera, trijeslovine, pektin, antocijane, aromatske tvari, oko 2,5% voćnih kiselina, 60 - 120 mg askorbinske kiseline tj. vitamina C na 100g plodova, a obiluju i mineralima, posebice kalijem, kalcijem te magnezijem. 

Jedu se svježe ili se prerađuju u sokove, kompot, liker, pekmez, rakiju i vino.

Drijen daje prvi urod od oko 1 kg po stablu četiri godine nakon sadnje. U punoj se rodnosti na jednom stablu može ubrati oko 30 - 40 kg, a u dobrim godinama i na povoljnim položajima čak i više od 80 kg drenjina.

Drijen se uspjelo može razmnožiti cijepljenjem na spavajući pup potkraj srpnja ili na početku kolovoza, grebenicama potkraj ožujka, na početku travnja ili tijekom jeseni te korijenovim izdancima u jesen ili u proljeće.

Potkraj 18. st. bilo je poznato dvanaestak inačica drijenka žutih do tamnocrvenih plodova, a sredinom 20. st. armenski, ukrajinski i drugi europski oplemenjivači selekcionirali su četrdesetak sorti.

Geografski položaj svih hrvatskih krajeva i klimatski uvjeti veoma su pogodni za uzgoj drijenka. Vrijednost i mogućnost primjene ove zanimljive biljke koja nema velike agrotehničke zahtjeve doista je velika, pa bi je trebalo više uzgajati na cijelom području Hrvatske, pogotovo na ekološkim gospodarstvima. 

Afrička ljubica

Potkraj 19. st. u Europu je pristigla mala nježna biljka s lijepim srcolikim baršunastim listovima i privlačnim plavkastim cvjetovima koji nalikuju na cvjetove obične ljubice.

Dobila je ime afrička ljubica, lat. Saintpaulia ionantha, jer ju je u sjenovitim, humusom bogatim pukotinama stijena na padinama planine Usambare, a kasnije i u ostalim planinskim područjima Tanzanije, otkrio Walter von Saint Paul-Illaire, guverner u nekadašnjoj koloniji Njemačkoj Istočnoj Africi. 

U narednih je stotinjak godina postala jedna od najomiljenijih biljaka za uzgoj u kući. Glavni je razlog tome njena dugotrajna, gotovo neprekidna cvatnja, velik broj kultivara i lakoća uzgoja. 

Afrička ljubica najbolje uspijeva na prozorskoj klupčici uz istočni ili zapadni prozor, jer tu stalno ima dovoljno svjetla, a nije izložena izravnim jakim sunčevim zrakama, koje mogu oštetiti listove. 

Pogoduje joj stalna temperatura od 22°C, iako zimi smije biti i nešto niža, no ne niža od 18°C. Da potaknete i produžite cvatnju, od proljeća do konca ljeta svaka dva tjedna prignojavajte ju tekućim gnojivom. 

Ljubici s planine Usambare godi visoka vlaga zraka, ali ne prskanje lišća, pa posudu postavite na sloj šljunka ili sitnih kamenčića u podlošku. Zalijevajte oprezno ispod lišća ili preko podloška, i to tek kad zemlja u posudici bude na površini suha. Korijenova bala ne smije biti prevlažna da ne istrune.
Ako se na lišću prekrivenom finim dlačicama nakupi prašine ukonite ju mekanim kistom. Ne tuširajte biljku jer to afrička ljubica ne voli. Kapljice vode, kao i izravne sunčeve zrake, mogu prouzročiti pojavu ružnih smećkastih mrlja na lišću. 

Pri kraju cvatnje, u jesen, kad započne kratko razdoblje mirovanja, afričke ljubice zalijevajte manje i ne prignojavajte 2 – 3 tjedna, čime potičete novu cvatnju.

Kad posudica u kojoj biljka raste postane pretrpana i pretijesna pa se lisna rozeta počne izdizati, afričke ljubice razdijelite u proljeće prije cvatnje. Razdvojene biljke posadite u posudice napunjene supstratom za cvatuće kućno bilje. 

Afrička ljubica najbolje uspijeva u plitkim zdjelicama jer joj je rašireno korijenje kratko i ne voli suvišnu vlagu.

Ako biste voljeli na prozorsku klupčicu nanizati dražesne afričke ljubice, razmnožite ih lisnim reznicama, što je moguće tijekom cijele godine. 

Odrežite nekoliko dobro razvijenih listova s 3 - 4 cm peteljke. Stavite ih u čašu s vodom ili ih utaknite u supstrat za ukorijenjavanje reznica koji se sastoji od pijeska i komposta. Na toplom će se za nekoliko tjedana iz peteljke razviti korijenčići, a pri bazi staroga lista novi listići. 

Kad stari list požuti pažljivo ga odrežite, a novostvorenu biljčicu posadite u svježi supstrat za cvatuće bilje. Procvast će nakon 6 – 12 mjeseci, kad se razvije nova lisna rozeta.

Afrička ljubica dobro raste uz mnoge druge kućne biljke, pa s njom do mile volje možete eksperimentirati i slagati najrazličitije kombinacije. 

Njeni cvjetovi: plavi, ružičasti, plavoljubičasti, jednostruki, polupuni ili puni, kovrčasti ili naborani, jednobojni, dvobojni, prugasti, obojeni s bijelim rubom ili bijeli s obojenim rubom, dražesni su, tako nježni i lijepi i svi ih volimo gledati kad cvatu na našim prozorskim klupčicama.