Zaobljene gredice

Vjerojatno nema vrtlara kojem se poslije dugotrajna plijevljenja i okopavanja nisu bar jednom ukočila križa. Neki su čak i odustali od uzgoja povrća baš zbog tih nesnosnih bolova u leđima koji se javljaju čim malo dulje ostanemo pognuti. No domišljati stari kineski vrtlari odavna su našli rješenje i za taj problem: izumili su zaobljenu i visoku gredicu. 

I vi ih možete napraviti od različitih organskih otpadaka iz vrta i kuhinje ako ih složite na hrpu te povrh toga stavite sloj komposta i dobre vrtne zemlje bogate hranivima. 

Time ćete ujedno raščistiti vrt i voćnjak, jer za njihovo oblikovanje možete upotrijebiti sve drvenaste vrtne otpatke kojih se inače prilično teško riješiti. 

Poseban su problem svake godine ostaci od rezidbe voćaka, ukrasna drveća i grmlja, koje ljudi još uvijek najčešće spaljuju, onečišćujući zrak i uzrokujući požare. Nemojte to paliti nego sve te otpatke iskoristite za oblikovanje zaobljenih i visokih gredica.

Zaobljenu, tj. brežuljkastu uzdignutu gredicu - širine 120 - 150 cm, a duljine po želji, ovisno o tome koliko imate mjesta i materijala - oblikujte tako da na tlo složite hrpu krupnih drvenastih otpadaka od rezidbe, na to stavite sloj novinskoga papira, kartona ili busenja koji će razdvojiti donji sloj odnosno jezgru hrpe od gornjeg uzgojnoga sloja. 

Taj uzgojni sloj debeo najmanje 30 cm, u kojem će se razvijati glavnina korijenja povrtnih kultura, napravite od krupnoga komposta, usitnjena lišća i zemlje. 

Površinski dio toga sloja debeo najmanje 15 cm neka bude mješavina plodne vrtne zemlje i posve zrela komposta. 

Plodnost teških glinastih tala poboljšajte dodavanjem pijeska, a pjeskovitim tlima dodajte bentonit kako biste poboljšali njegovu sposobnost zadržavanja vode.

Uzgoj povrća na brežuljkastoj gredici ima niz prednosti pred ravnom gredicom. Ona je uzdignuta i zaobljena, pa je radna površina jednu trećinu veća nego na ravnoj gredici, što je za mali vrt znatno povećanje. Ako je visoka 70 – 80 cm ne treba se duboko saginjati, pa ne stradaju ni leđa ni kralježnica. 

Zaobljene stijenke brežuljkaste gredice primaju više svjetlosti i topline pa se tlo unutar gredice brzo zagrijava. Klijanje i rast biljaka ubrzani su pa se vegetacija, a time i trajanje uzgojne sezone povrća i cvijeća, znatno produljuje. A to znači da se povrće u proljeće može sijati i saditi prije nego na ravnoj, običnoj gredici i u jesen dulje uzgajati. 

Osim toga, prirod povrća na zaobljenoj gredici veći je nego na ravnoj, a tlo nikad nije premokro jer se suvišna voda brzo ocjeđuje kroz jezgru humka. Razgradnjom biomase u unutrašnjosti gredice oslobađa se toplina koja tlo dodatno zagrijava.

Odlučite li se oblikovati jednu ili nekoliko takvih gredica i u svom vrtu, upamtite da je za njezin smještaj važno odabrati sunčani dio vrta. 

Osvjetljenje je tijekom dana najpovoljnije raspoređeno ako je gredica napravljena u smjeru sjever - jug. To znači da će ujutro dobro biti osvjetljena istočna strana gredice, a poslije podne zapadna. 

Položite li gredicu u smjeru istok - zapad, sjeverna strana će primati premalo svjetla, a južna će se prejako zagrijavati. 

Budući da je povrće na obroncima gredice stepenasto raspoređeno, važan je i njihov razmještaj po visini. Kako jedna drugu ne bi zasjenjivale, u sredini gredice, dakle navrh obronka, uzgajajte najviše kulture, a uz rub gredice najniže.

No naša zaobljena gredica nije baš tako savršena kako se na prvi pogled čini, ima i ona pokoji nedostatak. Ako je preuska, prestrma i previsoka, sloj tla na vrhu humka za jakih se kiša zarušava na bočne stranice. Stoga gredica mora biti široka i blago zaobljena. Obrubite li je niskim poluoblicama, opekom, kamenom ili betonskim vrtnim elementima, zarušavanje se djelomice može ublažiti. Prebrzo otjecanje vode možete spriječiti izvačenjem plitkih kanalića uzduž bočnih strana gredice. 

Zbog velike površine i rahlosti tla, brežuljkasta gredica se brzo isušuje, pa je ljeti valja često zalijevati. Taj nedostatak možete ublažiti prekrivanjem tla slamom, usitnjenim lišćem, sjeckanom travom i sličnom organskom zastirkom.

Povrće i cvijeće na zaobljenoj povišenoj gredici možete uzgajati 5 godina bez dodatne gnojidbe, a potom je valja obnoviti. Tijekom tih 5 godina gredica se postupno spušta i na koncu ostane oko 30 cm debeo sloj komposta. Utrošite ga za gnojidbu povrtnjaka, cvjetnjaka i voćnjaka.

Stajski gnoj

Naše prabake i bake vrt su redovito gnojile stajskim gnojem. Stoga je tlo u njihovim vrtovima bilo bogato humusom, rahlo, mrvičasto i dobro je zadržavalo vodu; jednom riječju bilo je dobro plodno vrtno tlo. Ako ste naslijedili takav vrt dobili ste na dar i to fino vrtno tlo. 

Novi vrtlari, koji tek osnivaju svoj vrt, nisu te sreće. Tlo oko novoizgrađene kuće često je zbijeno, glinasto ili pjeskovito, suho, tvrdo, siromašno hranivima i humusom, a zna se dogoditi da na nekim dijelovima parcele niti trava ne raste. Da bi se takvo tlo kultiviralo i postalo isto tako plodno kao i ono u prabakinom vrtu, potrebno je popravljati njegovu plodnost na sve moguće načine: ukopavanjem organskih gnojiva, natrula lišća, slame, sijena, usjeva za zelenu gnojidbu i slično. Najbolje od svega je dakako ukopavanje stajnjaka.

A zbog čega je taj stajnjak tako važan i zlata vrijedan?
Stajski gnoj, jedno od najstarijih gnojiva, smjesa je krutih i tekućih izmetina domaćih životinja i stelje, prerađenih radom mikroorganizama. Dragocjeno je humusno gnojivo jer obogaćuje tlo svim potrebnim hranivima i poboljšava fizikalna svojstva tla, primjerice, njegovu unutrašnju građu te sposobnost da zadržava vodu, a izvor je i brojnih korisnih aktivnih mikroorganizama.
Kemijski sastav stajnjaka ovisi o vrsti i uzrastu domaće životinje, spolu i dobi stoke, količini i kakvoći krme, načinu iskorištavanja stoke, vrsti stelje, količini stelje, klimi i načinu spremanja gnoja. 

Prosječno sadržava oko 75 % vode, 16 - 20 % organske tvari, oko 0,5 % dušika, 0,25 - 0,3 % fosfora, 0,5 - 0,6 % kalija, 0,5 - 0,8 % kalcija, 0,03 - 0,06% magnezija te manje količine bora, cinka, molibdena i mangana. Premda je odnos osnovnih hraniva dobar, stajski gnoj se ipak smatra pretežno dušičnim gnojivom, jer dušik najjače i najočititje djeluje na biljke. Konjski, ovčji, kozji, kunićji, golublji i kokošji gnoj sadržava mnogo dušika u lako pristupačnom obliku, brzo se razgrađuje i smatra se toplim gnojem. 

Suprotno tome, gnoj od goveda, pataka, gusaka i svinja razgrađuje se sporije, male je mikrobiološke aktivnosti i smatra se hladnim.
Tijekom dozrijevanja u stajnjaku se odvijaju velike kemijske promjene. Najbrže se razgrađuje celuloza, potom hemiceluloza, a najsporije lignin. U zrelom stajskom gnoju veće su količine bjelančevinastih tvari i rudnih sastojaka. Organski spojevi djelomično prelaze u anorganske, a dio dušika u obliku amonijaka hlapi u atmosferu. Mineralne se tvari iz gnoja brže gube ako ih ispiru oborine. Što je površina gnoja veća i što je gnoj rahlije razbacan, to se više isušuje i gubi se više dušika. Polijevanjem i gaženjem hrpe izlučivanje dušika može se smanjiti.
Sazrijevanje stajskoga gnoja ljeti traje 2 - 3 mjeseca, a zimi 3 - 4 mjeseca jer se procesi humifikacije pri nižim temperaturama odvijaju sporije. Zreli stajski gnoj je poluhumificirana masa; da bi se dobio posve humificiran gnoj potrebno je godinu dana. 

Budete li nabavljali stajski gnoj, bilo za novi bilo za stari vrt, prekontrolirajte je li odležan i bar djelomično humificiran. 

Svježi stajski gnoj naime nije pogodan za izravnu gnojidbu ni korisna ni ukrasna bilja jer tvari koje sadržava i koje nastaju njegovom razgradnjom, kao amonijak, mogu naškoditi osjetljivu bilju. Osim toga, može sadržavati i mikroorganizme kojima se mogu zaraziti ljudi.

Neodležan gnoj u tlu se prebrzo razgrađuje pa se gubi velik dio hraniva. Stoga je najbolje svježi stajnjak prije upotrebe uvijek kompostirati.
Dio gnoja možete pomiješati s otpacima iz kuhinje i vrta na već postojećem kompostištu ili u sanduku za kompostiranje. Preostali gnoj složite na hrpu u obliku trapeza, koja je pri tlu široka 1,5 do 2 m, a duljina joj ovisi o količini gnoja. 

Odaberite pogodno mjesto u vrtu na kojem se ne zadržava voda, pa na tlo položite sloj lišća, kukuruzovine ili slame visok oko 20 cm, koji će upijati ocijeđenu tekućinu. 

Potom nagrnite sloj gnoja visine oko 15 cm, pa ga prekrijte slojem zemlje ili staroga komposta debelim 5 - 10 cm. Zemlji možete dodati i lišće, jer je materijal bogat ugljikom dobra dopuna gnoju s mnogo dušika. 

Slažite naizmjence sloj po sloj gnoja i zemlje sve dok hrpa ne bude visoka oko 1 m. Oko hrpe iskopajte jarak kako je ne bi podlijevala vanjska voda, a iskopanom zemljom prekrijte hrpu kako biste spriječili isušivanje gnoja i gubitak dušika. 

Nakon 3 - 4 mjeseca hrpu jednom premetnite. Za 6 - 12 mjeseci, ovisno o brzini humifikacije, odnosno o tome je li hrpa složena u proljeće ili u jesen, kompost od gnoja bit će gotov i možete ga upotrijebiti za gnojidbu povrća, cvijeća i voćaka u vrtu, primjerice pri sadnji voćaka, pri osnovnoj gnojidbi tla u jesen, kao dopunsko gnojivo u proljeće prije sjetve ili sadnje te za prihranu pri okopavanju, osobito za velike potrošače biljnih hraniva kao što su kupusnjače, celer, rabarbara, krastavci, tikvice i rajčice.

                                                                              Kompostirani stajnjak

Količina stajskoga gnoja koju valja ukopati u tlo ovisi o opskrbljenosti tla hranivima, količini humusa u tlu, vremenu koje je prošlo od zadnje gojidbe stajnjakom te brzini razgradnje gnoja u tlu. 

Gnojidba s više od 400 kg na 100 m² smatra se jakom dozom, a s manje od 200 kg stajnjaka na 100 m² slabom dozom gnojidbe. 

Nakon razbacivanja gnoja po površini gredice, gnoj treba što prije ukopati kako se ne bi gubio dušik i organske tvari. Stajnjak valja uštihati u jesen za rane proljetne kulture, a za kasnije kulture u rano proljeće. 

U teškim glinastim tlima stajski gnoj djeluje oko 4 godine, u srednje teškim 3 godine, a u lakim pjeskovitim tlima 1 - 2 godine. Računa se da je iskorištenje hraniva iz gnoja u prvoj godini 50 %, u drugoj 30%, a u trećoj 20%.

Jedan kubični metar dobroga zrelog stajnjaka može težiti oko 1000 kg, a onog s nerazgrađenim dijelovima stelje oko 800 kg. Dobrom gnojidbom se smatra primjena pola kubičnog metra gnoja na 100 četvornih metara povrtnjaka.
Ako se ne možete odlučiti za nabavku rasutoga stajnjaka; ako vam kompostiranje gnoja predstavlja problem, danas se može nabaviti i stajski gnoj u vrećama te peletirani organski gnoj kojega je mnogo lakše primjeniti.

                                                                                  Peletirani stajnjak

Četveropoljni povrtlarski plodored

Ako ste od bake naslijedili vrt u kojem je ona, a možda i njezina baka uzgajala povrće za svoju obitelj, tlo je u vašem povrtnjaku vjerojatno bogato humusom i biljnim hranivima. Ako usto i dobro zadržava vodu i nije teško za obradu, za svoj novi povrtnjak odaberite četveropoljni plodored.
Povrtnjak podijelite na četiri podjednaka polja, a sve povrćarske kulture svrstajte u četiri skupine: A,B,C i D.
U prvoj godini, poslije gnojidbe stajskim gnojem prethodne jeseni, na prvom polju uzgajajte skupinu A, zeljasto povrće iz biljne porodice krstašice, lat. Brassicaceae: kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, raštika, brokula, korabica, žuta repa, bijela repa, rotkva, rotkvica i kineski kupus.

                                                                                Skupina A

Na drugom polju neka bude skupina B: plodovito povrće iz porodice ponoćnice, lat. Solanaceae: rajčica, paprika i patlidžan te povrće iz porodice tikvenjača, lat. Cucurbitaceae: krastavci, tikvice, dinje, lubenice i bundeve.

                                                                                  Skupina B

Na treće polje smjestite skupinu C : lukovičasto povrće iz porodice ljiljana, lat. Liliaceae: luk, češnjak, poriluk i luk kozjak; korjenasto povrće iz porodice štitarki, lat. Apiaceae: mrkvu, celer, peršin, pastrnjak te povrće iz porodice pepeljuge, lat. Chenopodiaceae: ciklu i blitvu.

                                                                     Skupina C

Skupinu D, na četvrtom polju, čini mahunasto povrće iz porodice lepirnjača, lat. Fabaceae: grašak, grah mahunar, slanutak i bob te kukuruz šećerac iz porodice trava, lat. Poaceae.
Neke vrste povrća, kao špinat, salata, matovilac, endivija i radič, mogu se neprestano uzgajati na istom mjestu, pa ih možete uzgajati kao međuusjev, podusjev ili naknadni usjev uz glavnu kulturu na svim poljima.

                                                                                      Skupina D

Svake godine sve četiri skupine, kao i kod tropoljnoga plodoreda, premjestite po abecedi na sljedeća polja, pa će se u četiri godine na svim poljima izmijeniti sve četiri skupine. 

Svake godine u jesen, kad s polja D poberete mahunarke, na to polje uštihajte stajski gnoj ili pognojite peletiranim stajskim gnojem i posijte raž ili pšenicu za zelenu gnojidbu. 

Pete godine u rano proljeće, prije sadnje presadnica povrća iz skupine A, koja ponovo dolazi na to polje nakon mahunarki, zelenu masu žitarice uštihajte u tlo. 

Time počinje nova ophodnja, povrće iz sve četiri skupine vraća se na isto mjesto tek nakon četiri godine; tijekom te četiri godine cijeli povrtnjak bit će pognojen stajnjakom. 

 

Ako je vaš povrtnjak malen i ne planirate ga gnojiti stajskim gnojem nego samo kompostom i sličnim organskim gnojivima, možda ćete pomisliti da ne trebate uzgajati povrće u plodoredu. Varate se! 

I vi bi trebali isplanirati plodored tj. prostornu i vremensku izmjenu povrćarskih kultura. 

Za svaki povrtnjak, ma koliko malen bio, bez obzira na gnojidbu stajskim gnojem, plodored je važan. Povrće se, naime, kao i ratarske kulture, ne smije neprestano uzgajati na istoj površini jer se u tlu nagomilavaju štetne tvari, uzročnici biljnih bolesti, štetnici i korovi, a hraniva se iz tla troše jednostrano i nepravilno.

Dvopoljni povrtlarski plodored

Ako je tlo u vašem novom povrtnjaku slabije plodnosti, izrazito pjeskovito ili glinasto, slabo opskrbljeno biljkama pristupačnim hranivima, ako ne zadržava vodu i ako sadržava premalo humusa, trebalo bi prije uzgoja povrća tlo obilno pognojiti organskim i mineralnim gnojivima i uzgajati usjeve za zelenu gnojidbu. Nakon toga nekoliko godina povrće uzgajajte prema pravilima dvopoljnoga povrtlarskog plodoreda. 

Povrtnjak podijelite na dva polja, a sve povrćarske kulture svrstajte u dvije skupine prema potrebi povrćarskih kultura za vodom i hranivima.

U skupini A, koja dolazi na prvo polje nakon obilne gnojidbe stajskim gnojem, neka budu kupusnjače odnosno zeljasto povrće: kupus, kelj, cvjetača, kelj pupčar, korabica, brokula, raštika, kineski kupus i podzemna koraba te plodovito povrće: rajčica, paprika, patlidžan, krastavci, tikvice, dinje, lubenice, bamija i slično. 

Povrće iz ove skupine uzgaja se na gredicama obilno pognojenim stajnjakom jer im je za dobar urod i što bolju kakvoću potrebno mnogo hraniva i vode. Stoga ih valja tijekom uzgoja redovito gnojiti i zalijevati.

                                                                                   Skupina A

                                                            
Skupinu B čini korjenasto, lisnato i lukovičasto povrće: mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cikla, luk, srebrnjak, poriluk, češnjak, rotkvice, radič, salata, endivija, špinat i blitva te mahunarke: grašak, grah mahunar, slanutak, bob i leća. 

Ove vrste povrća imaju manje potrebe za hranivima i vodom pa mogu doći na drugo mjesto u plodoredu, nakon kultura koje su bile pognojene stajskim gnojem. Osim toga, mahunarke u simbiozi s kvržišnim bakterijama na korijenju vežu dušik iz zraka i njime obogaćuju tlo. Neke vrste povrća, kao špinat, salata, matovilac, endivija i radič, mogu se neprestano uzgajati na istom mjestu, pa ih možete uzgajati kao međuusjev, podusjev ili naknadni usjev uz glavnu kulturu na jednom i na drugom polju.

                                                                                  Skupina B 

                                                                 

U jesen, kad poberete povrće, drugo polje pognojite stajskim gnojem, prema potrebi dodajte i mineralno gnojivo. 

Iduće godine u proljeće skupinama povrća zamijenite mjesta. Skupina A u drugoj godini neka bude na drugom polju, a skupina B na prvom. Prema pravilima dvopoljnoga plodoreda cijeli povrtnjak će biti pognojen stajskim gnojem tijekom dvije godine.

U trećoj godini skupinu A ponovo smjestite na prvo polje, a skupinu B na drugo. 

Prema potrebi pojedinih povrćarskih kultura gredice gnojite kompostom i mineralnim gnojivima. Sve dok se plodnost tla ne poboljša u povrtnjaku održavajte dvopoljni plodored.

Za nekoliko godina, ovisno o tipu tla i njegovim fizikalnim i kemijskim svojstvima, kad se količina humusa poveća i tlo počne bolje zadržavati vodu, u povrtnjak možete uvesti tropoljni ili četveropoljni plodored.