Visoke gredice

Od kasne jeseni do rana proljeća, kad na raspolaganju imamo dovoljno materijala iz vrta: otpaci od rezidbe, voluminozni ostaci povrtnih kutura, jednogodišnjega cvijeća i trajnica, otpalo lišće i slično, možemo načiniti visoku gredicu.

Smjestite je na sunce u smjeru sjever jug, a njezina širina, budete li joj prilazili s obje strane, neka bude 100 - 130 cm. Ako je smještena uza zid ili ogradu pa se prilazi samo s jedne strane, ne smije biti šira od 60 cm. Budu li povrće i cvijeće na njoj obrađivala i djeca, širinu prilagodite duljini njihovih ruku. Bitno je da gredica bude tako široka da se ne morate dizati na prste da biste dosegnuli biljke u sredini.

Duljina visoke gredice ovisi o raspoloživu prostoru i količini materijala za punjenje. Na površini predviđenoj za izradu visoke gredice iskopajte zemlju do dubine od jedne štihače. Iskopanu zemlju odložite na posebnu hrpu jer će poslužiti za pripremu površinskoga uzgojnog sloja. Oblikujete li visoku gredicu na površini na kojoj je dotad bila tratina, izrežite busenje prije početka radova i odložite na posebnu hrpu jer će kasnije poslužiti za pripremu središnjeg uzgojnog sloja. 

Postavite čvrst drveni okvir visine 80 - 90 cm iznad tla upotrijebivši daske debljine najmanje 4 cm ili oblice promjera najmanje 8 cm. Željeznički pragovi nisu pogodni jer drvo mora biti premazano ili impregnirano sredstvom za zaštitu drva koje ne škodi bilju. 

Da se okvir pod težinom punjenja ne bi raspao, učvrstite ga okomitim potpornim stupovima, a bočne stranice još i dodatno učvrstite tako da potpornjake čvrsto privežete debelom žicom. 

Tlo unutar okvira prorahlite vilastom štihačom pa na dno položite gusto pletenu žičanu mrežicu uz rub okvira uzdignite je desetak centimetara kako biste spriječili da rovke i krtice ulaze u unutrašnjost gredice i ruju po njoj. 

Bočne stranice okvira iznutra obložite nepropusnom folijom za izloaciju vrtnih jezeraca, kako biste spriječili isušivanje bioenergetskoga materijala i zemlje unutar gredice.

Potom okvir napunite. Najdonji sloj neka bude visok 20 - 40 cm, a može se sastojati od stabljika cvijeća i povrća, debeloga granja, zdrobljenih starih letvarica, daščica i svih ostalih neupotrebljivih drvenih otpadaka iz vrta i dvorišta što se sporo razgrađuju. 

Na to stavite sloj staroga novinskoga papira i kartona, a na njega položite dvadesetak centimetara visok sloj lišća, sitno sjeckanih grančica i svih ostalih krupnih nerazgrađenih otpadaka iz vrta koje možete prikupljati cijele godine. Busenje koje ste izrezali prije početka radova također stavite u taj sloj otpadaka iz vrta. 

Sljedeći sloj neka bude smjesa usitnjena lišća i poluzrela krupna komposta, također debeo oko 20 cm. 

Površinski sloj, u kojem ćete uzgajati povrće, debljine 20 - 30 cm, pripremite od zrela usitnjena komposta pomiješana s dobrom vrtnom zemljom, primjerice s površinskim slojem tla koji ste na početku rada iskopali i odložili. 

Svaki sloj, sve do površinskog koji mora ostati rastresit, čvrsto ugazite čizmama, šupljine popunite zemljom i dobro zalijte. 

Okvir napunite do vrha jer će se punjenje ubrzo slegnuti; 2 - 3 mjeseca poslije punjenja bit će najmanje 20 cm niže. Stoga pripremite hrpu plodne zemlje i komposta za redovito popunjavanje površinskoga sloja.

Biljni materijal kojim ste napunili visoku gredicu razgrađuje se 5 - 7 godina. Humozno tlo koje pritom nastaje tijekom cijelog tog razdoblja biljkama pruža najpovoljnije uzgojne uvjete, pa je urod povrća veći nego na ravnim gredicama u običnom povrtnjaku. 

U prvim godinama masa se intenzivno razgrađuje, oslobađa se toplina što zagrijava površinski uzgojni sloj tla. Osim toga oslobađa se i dovoljno biljnih hraniva, osobito dušika; za neke kulture, npr. salatu i špinat, čak i previše. Stoga na visokoj gredici najprije uzgajajte povrće koje ima velike i srednje potrebe za hranivima: kupus, kelj, korabicu, rajčice, tikvice, krastavce, bundeve, poriluk, celer i slično. 

Kad se materijal slegne, a količina hraniva smanji, možete uzgajati i kulture koje troše manje hraniva: salatu, luk, mrkvu, grašak, grah mahunar, rotkvice, začinsko bilje, špinat, blitvu i drugo. 

Dodatna gnojidba u prvim dvjema godinama uzgoja nije potrebna. No i na visokoj gredici kao i u običnom povrtnjaku morate paziti na izmjenu usjeva te dobre i loše susjede. 

Kad se nakon tih 5 - 7 godina intenzivna uzgoja materijal kojim je napunjena visoka gredica posve razgradi i pretvori u humozno plodno tlo, ispraznite je, izvađenom zemljom pognojite vrt ili ju do gnojidbe odložite u prazan okvir kompostišta, a visoku gredicu napunite novim svježim bioenergetskim materijalom.

Visoke gredice pogodne su za osobe koje se teško kreću ili se ne mogu saginjati. Čak i osobe u invalidskim kolicima na ovakvim gredicama mogu - ako to žele i ako ih to veseli - vlastitim rukama uzgajati povrće i cvijeće.

Sadnja lukovičastoga i gomoljastog cvijeća

Posadite lukovice i gomolje anemona, šafrana, zumbula, tulipana...

Vrtni centri, poljoprivredne trgovine i cvjećarnice svake nam jeseni nude lukovice i gomolje šafrana, zumbula, narcisa, tulipana, ozimnica, visibaba i ostalih vrsta lukovičastog cvijeća otporna na niske temperature.
Budete li ih kupili, posadite ih najkasnije do kraja listopada - do sadnje neka budu na hladnom - kako bi lukovice imale dovoljno vremena da do zime razviju dobar korijenov sustav. No ne valja ih posaditi ni prerano, jer bi za topla vremena mogli početi rasti i nadzemni dijelovi biljke pa poslije stradati od mraza. Pri kupnji birajte samo zdrave i neoštećene lukovice i gomolje te pazite da na njima ne bude mrlja ni sivkastih micelija gljivica. Cvjetne lukovice posadite na sunčane gredice na kojima u protekle dvije, tri godine niste uzgajali lukovičasto cvijeće. U tlu, naime, nekoliko godina može preživjeti gljivica koja na lukovicama uzrokuje sivu plijesan, lat. Botrytis. Bolest je češća u sjenovitim dijelovima vrta i na vlažnim nepropusnim tlima na kojima se poslije kiše voda dugo zadržava. Gljivične su bolesti česte i na tlima obilno pognojenima dušičnim gnojivima. Stoga za gnojidbu lukovičasta cvijeća uvijek birajte samo zreli kompostirani, a ne svježi stajski gnoj, te mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, npr. florin 1 ili 5.

Lukovičasto cvijeće najbolje uspijeva na propusnim, pjeskovito-ilovastim tlima s mnogo humusa. Praznu gredicu duboko prekopajte ili preštihajte, pa je pripremite za sadnju tako da površinski sloj tla iskopate i odvojite u tačke. Tlo pospite slojem pijeska, pa u njega čvrsto utisnite lukovice. Bacite li lukovice na pripremljenu površinu pa ih posadite ondje gdje padnu, gredica će u proljeće djelovati prirodnije. Zemlji koju ste odvojili u tačke dodajte tri šake mineralna gnojiva i najmanje 10 litara komposta ili treseta. Sve dobro pomiješajte motikom u tačkama, dobivenom mješavinom prekrijte lukovice, pa površinu gredice lagano pritisnite. Pojedine vrste sadite u skupinama usklađujući ih prema visini.

Osim na posebnu cvjetnu gredicu, lukovičasto cvijeće možete posaditi i u tratinu, u kamenjar, među dvoljetnice, oko trajnica i ukrasna grmlja, uz višegodišnje povrće te pod voćke i ukrasno drveće, rabeći posebnu cilindričnu sadilicu za pojedinačnu sadnju. Sitne lukovice možete posaditi i pomoću uske duguljaste konzerve kojoj odstranite poklopac i dno.
Kad sadilicom načinite rupu, na dno uspite malo pijeska, kako ispod lukovica ne bi ostajao zračni jastuk. Ne stavljajte ispod lukovica kompost jer će on predugo zadržavati vlagu. Pri sadnji pazite na najpovoljniju dubinu za svaku vrstu lukovičastog cvijeća, pridržavajući se pravila da lukovica mora biti prekrivena slojem zemlje koji je dvostruko deblji od njene visine. Budete li ih ostavili na istome mjestu nekoliko godina, osobito ako je tlo jako suho i pjeskovito, dubina sadnje može biti i malo veća od uobičajene.

U hladnijim gorskim krajevima, osobito bude li zima duga i oštra, tlo nakon sadnje prekrijte slojem lišća, komposta ili treseta. I čekajte proljeće, kad će lukovičasto cvijeće zasjati u punom sjaju.

Štihanje - duboka obrada tla

Kad jesensko povrće poberemo i većina gredica u povrtnjaku ostane prazna, vrijeme je za gnojidbu i duboku obradu tla. 

Hoćete li neko tlo štihati ili ne, ovisi o tipu tla, njegovim fizikalnim svojstvima i trenutačnu stanju. Glinasta tla, zbijena i teška, trebalo bi štihati svake jeseni. Prevrtanjem tla nastaju naime krupni grumeni, u njima se tijekom zime smrzava voda, oni se šire i drobe pa tlo postaje sipko i mrvičasto. 

Dobro je u jesen preštihati i tlo novoga povrtnjaka, koji nije dugo u kulturi, jer na dubini od 30 cm još ima neiskorištena humusa. Štihanjem će se pomiješati s površinskim slojem tla i poboljšati njegovu plodnost. Osim toga, štihanjem se kompost, stajnjak ili masa za zelenu gnojidbu pomiješa s tlom i popravlja njegova kemijska i fizikalna svojstva u obradivu sloju.

 

Kad štihate ne izostavljajte staze između gredica, nego i njih prorahlite. Pritom ne mijenjajte položaj gredica i stazica i ne gazite po gredicama, osim kad štihate, kako bi se očuvala dobra mrvičasta struktura tla. Stoga prije štihanja na rubove gredica utisnite kolčiće za označavanje stazica. Veliki potrošači, kao rajčica, krumpir, paprika, kupusnjače, jagode i slične kulture, djelomično će iskoristiti i vodu i hraniva iz tla ispod staza.

Istodobno sa štihanjem povrtnjak pognojite organskim i mineralnim gnojivima. Zreli stajski gnoj ukopajte na gredice na koje po plodoredu u proljeće dolazi krumpir, kupusnjače, krastavci, tikve, celer i slične kulture koje troše mnogo hraniva. 

Kad povrtnjak vapnite - kisela tla uza štihanje valja i vapniti; lagana pjeskovita tla svake druge, a teška glinasta tla svake treće godine - uračunajte i staze, a mineralno gnojivo rasipajte samo na gredice.

Dobra, plodna, humozna i sipka vrtna tla ne morate štihati svake godine, dovoljno ih je prorahliti ručnim kultivatorima ili vilastom štihačom prije sljedeće sjetve ili sadnje. Tlo pritom ne treba preokretati, kultivatorom gredicu samo lagano prekopajte. 

Rabite li vilastu štihaču utiskujte ju što dublje u tlo i pomičite amo-tamo nekoliko puta, čime ćete tlo dovoljno prorahliti i ujedno pomiješati kompost rasipan po gredici.
Hoćete li neko tlo štihati ili ne, ovisi i o količini vlage u njemu. Tlo je naime najpovoljnije za obradu kad je umjereno vlažno. A je li tlo u vašem vrtu povoljno za obradu, provjerite tako da štihačom izvadite grumen tla. Ako se lomi točno onoliko tla koliko je široka štihača, prionite poslu.
Kako se ne biste svaki put poslije štihanja ukočili, izaberite kvalitetnu štihaču odgovarajuće veličine. Veličina držala štihače trebala bi naime biti po mjeri čovjeka. Duljina držala odgovarajuća je ako držalo doseže do najdonjeg rebra vrtlara ili vrtlarice koja štihaču rabi.

Mjerenje malih količina mineralnoga gnojiva

Osim organskim gnojivima naše povrtnjake, cvjetnjake i voćnjake gnojimo i mineralnim gnojivima. Na malim pakiranjima mineralnih gnojiva od 3 i 10 kg, koja najčešće kupujemo, upute su da za svaki četvorni metar gredice valja upotrijebiti 40, 50, 70 ili 90 grama. 

Možete li dok radite u vrtu, a vaga vam nije baš pri ruci, točno procijeniti koliko je to?
Budući da sva gnojiva nemaju jednaku masu, najbolje je da svako gnojivo koje rabite vagnete u nekoj posudici koja će ubuduće služiti kao mjerica. 

Mjerite li mineralno gnojivo velikom žlicom, znajte da u nju stane oko 20 grama granuliranoga gnojiva. 

Služite li se, što je u vrtu najjednostavnije, rukama, imajte na umu da pola šake teži oko 30 g, puna šaka oko 50 g, a pregršt oko 200 g. 

U čašicu od mliječnoga namaza stane oko 70 g, a u čašu od jogurta 180 - 200 g granuliranoga gnojiva. 

Stare plastične kuhinjske posudice s oznakama volumena također su vrlo dobre za dosta točno odmjeravanje zapremine koju zauzima količina gnojiva koja vam je potrebna. 

Tako u mjericu od miksera od pola litre stane oko 600 g gnojiva, što znači da 1 dl gnojiva teži oko 120 g, 2 dl 240 g, 3 dl 360 g, a 4 dl 480 g. 

Ako je gredica dugačka 4 m i široka 120 cm njena je površina 4,8 m². 

Ako za svaki četvorni metar treba dodati 70 g gnojiva, za cijelu gredicu morate odvagnuti oko 340 g, što su 3 dl odnosno 7 punih šaka. 

To znači da biste za cijeli mali povrtnjak površine oko 100 m² trebali utrošiti oko 7 kg mineralnoga gnojiva.

 

Gnojite li vrt mineralnim gnojivima odoka, bez ikakva mjerenja, tlo može biti pregnojeno, odnosno zasićeno fosfororn, kalijem i dušikom, a mogu se nakupljati i teški metali. 

Biljke, naime, iskoriste samo 50% dušika i oko 30% fosfora od ukupne količine gnojiva koje ste unijeli u tlo. Ostatak se ispire u dublje slojeve tla, pa onečišćuje podzemne vode. 

Kako za gnojidbu ne vrijedi uzrečica da "od viška glava ne boli", mineralna gnojiva uvijek odmjeravajte što preciznije; za gnojidbu povrtnjaka, voćnjaka i cvjetnjaka uvijek utrošite malo manje nego što piše u uputi, osobito ako bilje u vrtu obilno gnojite i kompostom, peletiranim ili kompostiranim stajskim gnojem i sličnim organskim gnojivima.