Zidano kompostište

Poslije gradnje kuće često ostane hrpa suvišne, obične ili fasadne, opeke.
Ne znate li što biste s njom, uporabite je za gradnju čvrsta, stabilna, trajna kompostišta.
Svim organizmima koji sudjeluju u razgradnji organske mase i nastajanju vrtlareva"smeđeg zlata" pogoduju ujednačena temperatura i vlažnost.
Stoga za novo kompostište izaberite zaklonjeno mjesto koje će ljeti biti zasjenjeno zelenilom, a zimi obasjano suncem. Dobro će poslužiti bilo koje srednje bujno listopadno drvo, visoki cvatući grm ili lijepa penjačica na drvenoj kontrukciji.
Sazidajte dva ili tri odjeljka, svaki po 1 m visine, te 1 - 1,5 m širine i duljine. Prije zidanja izbetonirajte temelj dubok najmanje 30 cm. Ne zaboravite ni otvore za prozračivanje.

          Ilustrirao K. Skozret

 

Sprijeda kompostište zatvarajte daskama koje se mogu lako postavljati i izvlačiti.
Biljne otpatke iz vrta i kuhinje odlažite za početak u prvi odjeljak.
Za 6 mjeseci masu premjestite u drugi odjeljak, a nove otpatke opet slažite u prvi.
Poslije sljedećih 6 mjeseci kompost u drugom odjeljku trebao bi biti zreo.
Premjestite ga u treći odjeljak do uporabe u vrtu, pa masu iz prvog odjeljka opet prenjestite u drugi.
Budete li tako postupali, a ne miješali nove i odležane otpatke, uvijek ćete imati dobar zreo tamnosmeđi kompost. Koristite ga redovito za gnojidbu povrća, ukrasna grmlja, drveća, voćaka, cvjetnjaka i tratine.
Vaše će biljke bujno rasti, povrće i voće će biti izvrsna okusa, a cvijeće će neumorno cvasti.

Začinsko bilje u svakom vrtu

U svakom, pa i najmanjem vrtu, trebalo bi naći malo mjesta za lijepo, mirisno, često i ljekovito, začinsko bilje.
Bilo na posebnoj gredici bilo u povrtnjaku među povrćem, u cvjetnjaku među cvijećem ili u samo jednom sandučiću za cvijeće na balkonu, ono je pravo biljno blago našega vrta. 

Kopar, boreč, bosiljak, čubar, krabuljicu, pelin, matičnjak, ljupčac, metvicu, kadulju, majčinu dušicu, korijander, ružmarin i druge začinske biljke uzgajajte blizu kuhinje, kako biste uvijek mogli skoknuti po prstohvat nečega što će mirisom i okusom oplemeniti jelo.

Za vegetacije berite uvijek svježe lišće jer se količina aromatičnih i ljekovitih sastojaka sušenjem smanjuje. 

No i osušeno ili zamrznuto dobro će poslužiti zimi ako je vrt prekriven snijegom. 

Kitica osušena aromatična bilja iz vlastita vrta u kuću unosi ugodan miris i podsjeća nas na lijepe trenutke provedene u našem malom biljnom carstvu. 

Cvjetići i listići začinskih biljaka mogu poslužiti i za ukrašavanje jela i napitaka, kako bi bila privlačnija i ugodnija oku. Aromatizirano ulje, ocat, vino i šećer u salatama, slasticama i drugim jelima daje poseban okus. Topli čaj od metvice, kadulje, majčine dušice ili neke druge mirisne i ljekovite biljke za hladnih zimskih večeri ugrijat će nas i oraspoložiti.

Stoga pronađite prikladno mjesto za uzgoj začinskoga bilja, na suncu ili u polusjeni, na propusnu pjeskovitu humoznom umjereno vlažnom tlu, pa ga već ovog proljeća posijte ili posadite, kako biste i vi uživali u njegovim blagodatima. 

Začinsko i ljekovito bilje ne prskajte pesticidima, a gredice na kojima rastu gnojite samo kompostom. Ne koristite mineralna gnojiva, osobito ne dušikova, jer tada začinsko bilje prebujno raste, podložno je bolestima i štetnicima, a smanjuje se i količina eteričnog ulja i ostalih ljekovitih i mirisnih sastojaka u njihovom lišću.

Rezidba voćaka

U prvim godinama poslije sadnje voćke valja obvezno orezivati kako bi se oblikovao željeni uzgojni oblik: piramida, palmeta, vaza, vreteno i drugi. Pritom se pridržavamo osnovnih pravila reza za oblikovanje pojedinog uzgojnog oblika. 

Rezidbom mladih voćaka postižemo uravnotežen razvitak cijele krošnje, što je preduvjet za njeno ravnomjerno opterećenje plodovima u doba rodnosti. Pravilnim se rezom stvara čvrst kostur krošnje koji će poslije podnositi težinu grana, lišća i plodova. Usto se voćke sve manje povijaju, ne lome im se grane te podnose i jače vjetrove.
Kad se posve oblikuje krošnja i voćka uđe u punu rodnost, rezidbom se održava ravnoteža između vegetativnog rasta i rodnosti. Time se omogućuje obilan i kvalitetan urod. 

Voćka koja se redovito orezuje ima bolje osvijetljenu i prozračniju krošnju, plodovi su bolje obojeni, krupniji i kvalitetniji. Štete koje nanose bolesti i štetnici su manje. 

Ako je krošnja pregusta, intenzitet fotosinteze je slabiji, zameće se manje cvjetnih pupova, te mogu stradati od pozebe. Izbojci koji se razvijaju u sjeni mogu biti manji i nezreli.

 

Iako se voćke moraju rezati na određen način, specifičan za svaki uzgojni oblik, nekih se osnovnih uputa uvijek valja pridržavati. 

Tako bi trebalo svake godine krošnju prorijediti, odrezati sve grane usmjerene prema središtu, te uspravne, suhe, polomljene ili zaražene rak-ranama. 

Odstranite i sve preniske grane povijene prema tlu, jer ometaju radove u voćnjaku, te grane koje se isprepliću. 

Kako bi produljnice skeletnih grana bile jednostruke i ne bi se račvale, uklonite vršne grane koje im konkuriraju. Uz prorjeđivanje krošnje pojedine grane i prikratite, zahtjeva li to uzgojni oblik.

Pri rezidbi je važno odrezati sve uspravne nerodne izbojke odnosno mlazove ili šibe vodopije, koje izbijaju iz debljih grana, zasjenjujući krošnju i odnoseći mnogo vode i hraniva. 

Također bi trebalo pokupiti sve zaostale plodove na granama, tzv. mumije, te ih spaliti, jer mogu biti izvor zaraze monilijom.

Dobro bi bilo očistiti koru debla i jačih grana žičanom četkom. Time uništavamo štetočince koji prezimljuju u pukotinama kore i sprečavamo njihovo širenje u proljeće. Koru postružite brižljivo, pazeći da je ne ogulite preduboko.

Režete li deblje grane, primjerice pri pomlađivanju starih stabala, mjesta reza premažite voćarskim voskom ili tvorničkim preparatima za zaštitu od prodora uzročnika truleži drva.
Zagovornici ekološkog voćarstva preporučuju nakon rezidbe prskati voćke čajem od preslice i premazati deblo i deblje grane biodinamičkom pastom za njegu voćaka.

Kompostni jarci za grah mahunar

Grah mahunar možete uspjelo uzgajati i na iznimno suhim, propusnim pjeskovitim tlima, oblikujete li tijekom ranog proljeća - počnite već na početku ožujka - kompostne jarke. 

Organska biljna masa u njima ljeti će zadržavati vlagu, nužnu grahu za stvaranje jedrih mahuna. 

Na gredicama namijenjenim sjetvi graha mahunara izvucite motikom što dublje jarke širine 30 cm na razmaku od 70 cm, pa ih punite grubim polurazgrađenim materijalom s vrha kompostne hrpe ili provenutim organskom otpacima iz vrta i kućanstva. 

To može biti usitnjeno lišće korova, trava, zgnječene stabljike povrća, kopriva, gavez, maslačak, otpaci od kuhanja i slično.

Biljni materijal u jarku pospite vapnom upotrijebivši 50 - 70 dag za svaki jarak duljine 4 - 5 m i odmah zatrpajte zemljom. 

Pripremajte jarke, zapravo dugačke uske kompostne hrpe, sve do početka sjetve graha mahunara na početku svibnja, kad prestane opasnost od kasnih proljetnih mrazova. Organska se tvar u jarcima polako razgrađuje i tlo obogaćuje humusom koji zadržava vlagu. Iako se u hrpe odlaže polurazgrađena biljna masa, znatna gubitka dušika u tlu nema jer ga mahunarke nadoknađuju pomoću kvržišnih bakterija. 

Na gredice na kojima ste oblikovali kompostne jarke, sijte grah mahunar sve do sredine srpnja, svakih desetak dana, pa ćete brati mahune do prvih jesenskih mrazova.