Ukopajte mineralno gnojivo

Za mirovanja vegetacije, čak i zimi nije li tlo smrznuto, voćke možete gnojiti mineralnim gnojivima s većim udjelom fosfora i kalija, primjerice NPK 5-20-30 S ili NPK 7-20-30.

Gnojivo ukopajte na dubinu od 30-ak cm, što bliže korijenju voćaka. Rasipate li gnojivo po površini tla, učinak je mali jer se otopljeno PK gnojivo iz površinskog u dublje slojeva tla pomiče samo 1 cm u godini. 

Ako je cijeli voćnjak zatravljen, pa voćke ne okopavate, iskopajte usku jamu dubine 40 cm, udaljenu 30-50 cm od stabla i u nju sipajte 100 - 200 grama gnojiva. 

Za voćke su dobra kompleksna gnojiva obogaćena magnezijem i borom nužnima za rast i razvoj cijeloga stabla. Dušikova gnojiva, kao KAN i UREA, te NPK gnojiva s većim udjelom dušika, kao NPK 15-15-15 nisu pogodna za gnojidbu u jesen i zimi. Dušik se, naime, ispire u dublje slojeve tla, te je za voćke izgubljen.

Osim toga, time se povećava koncentracija nitrata i onečišćuju podzemne vode. Zato gnojidbu dušikovim gnojivima obavite u proljeće, kako bi voćke dodani dušik iskoristile za rast tijekom vegetacije.

Vještičje metle na trešnjama

Tijekom zime u krošnji trešnje mogu se uočiti zbijene i uspravne grane u obliku metle. U proljeće ne cvatu, već vrlo rano prolistaju, a listovi su mali i žućkastocrvenkasti. 

Nazivamo ih vještičjim metlama i u cvatnji su vrlo uočljive, a poslije ih je, kad trešnja prolista, teže uočiti. 

Ovu pojavu uzrokuje parazitska gljiva Taphrina cerasi. Ona se u proljeće širi sporama koje nastaju na lišću. Iz njih se u tkivu grane razvije micelij gljive te nastaje zadebljanje ili čvoruga. Na tom mjestu iz grane izbijaju guste šibe uspravna rasta, vještičje metle, koje mogu živjeti na granama trešnje dugo godina i iscrpljivati voćku, a ne daju rod.

No srećom ta bolest nije jako česta i ne uzrokuje velike štete. 

Pojavi li se u voćnjaku, odrežite rano u proljeće ili potkraj ljeta sve "metle" oko 15 cm ispod osnove, s granom, jer je gljiva duboko u njoj. 

Rane nastale rezom dobro zagladite i premažite cjepljarskim voskom ili zaštitnom pastom.

Vještičje se metle mogu uočiti i na stablima šljive, a uzročnik je gljiva Taphrina insititiae. Također nisu jako česte, a ukloniti bi ih trebalo na isti način kao i vještičje metle na trešnji.

Podkulture u voćnjaku

U malim voćnjacima i u našim vrtovima postoji mogućnost uzgoja neke podkulture ili međukulture - povrća, ratarskih usjeva, cvijeća, ljekovitog bilja itd. - ispod krošnje tj. oko debla pojedinih stabala ili između redova voćaka. To je moguće u voćnjacima u kojima je razmak između redova velik, 5-10 m, a uzgojni oblik prikladan npr. palmete, kao i u našim velikim vrtovima gdje rastu pojedinačna stabla u prirodnom rasporedu. 

U voćnjacima se podkulture mogu uzgajati prve tri do četiri godine nakon sadnje voćaka, dok voćke ne zasjenjuju prostor između redova gdje se uzgaja podkultura. Potom valja odabrati najpovoljniji način održavanja tla u voćnjaku: trajnu obradu, obradu i zelenu gnojidbu, zastiranje ili zatravljivanje.

Prema utjecaju na voćke podkulture svrstavamo u tri skupine:

ŠKODLJIVE PODKULTURE: oduzimaju mnogo vlage iz tla i zasjenjuju ga. To su žitarice: pšenica, raž, ječam i kukuruz; industrijske biljke: lan, konoplja, suncokret i uljana repica; korjenasto-gomoljaste biljke: šećerna repa, krumpir, cikla, mrkva, peršin i celer itd.; jagodasto voće: jagoda, malina, kupina, ribiz, ogrozd i borovnica; te ostale biljke: krastavac, lubenica, dinja, tikva, kupus i slično povrće.

PODNOŠLJIVE PODKULTURE: biljke koje sijemo u jesen, a kosimo u proljeće, primjerice grahoricu, stočni grašak i druge kulture za stočnu hranu.
POVOLJNE PODKULTURE: biljke koje mogu poboljšati svojstva tla ili pak ne štete uzgoju voćaka. To su mahunarke, primjerice grašak, niski grah, soja ili bob, koje mogu povećati količinu dušika u tlu te luk, češnjak, poriluk, paprika, rajčica i slično povrće uz pojačanu gnojidbu i redovitu obradu tla. Osim toga između redova voćaka mogu se uzgajati i različite vrste niskog i srednje visokog cvijeća i ljekovitog te začinskog bilja: kadifice, neven, dragoljub, bosiljak, kopar, majčina dušica, matičnjak, metvica i druge.

Hoćemo li uzgajati podkulture i koje ćemo izabrati ovisi o potrebnim uzgojnim mjerama i o prirodnim uvjetima: klimi i svojstvima tla. Pri uzgoju podkultura u voćnjaku valja nastojati da uzgojne mjere za podkulture ne ometaju redovite i potrebne radove u voćnjaku: obradu, gnojidbu, zaštitu, rezidbu i berbu; i obratno. U velikim je voćnjacima to teško uskladiti, ali u manjim nasadima i kućnim vrtovima, u kojima ne rabimo pesticide, uzgoj podkultura moguć je i preporučljiv. 

Što se tiče prirodnih uvjeta, podkulture ćemo uzgajati samo u područjima s dovoljno oborina i topline, na tlima koja su plodna, bogata humusom, vlagom i svim potrebnim hranivima, makroelementima: N, P, K, Ca, i mikroelementima: Fe, Cu, Zn, B, Mn, Mo.
Tijekom zime, dok razrađujete planove za uzgoj povrća, voća i cvijeća u sljedećoj vrtlarskoj sezoni, razmislite i o tome hoćete li uvesti uzgoj neke od navedenih podkultura u voćnjaku.