Endivija

Endivija, lat. Cichorium endivia, jednogodišnja ili dvogodišnja povrćarska kultura iz porodice glavočika potječe sa Sredozemlja, gdje raste kao samonikla biljka na otocima, pa i na našem Hvaru. Već su stari Egipćani, prije više od 3000 godina uočili njenu prehrambenu vrijednost pa su je, kao i Grci i Rimljani, uzgajali u svojim vrtovima. 

Endivija je biljka dugog dana, pa ljeti brzo procvate. Premda se može sijati i u rano proljeće, najbolje ju je uzgajati, kao jesensko - zimski usjev. 

Ljetne vrućine nisu povoljne za njen uzgoj jer je to biljka umjerene klime, za rast lišća najpovoljnije su temperature od 16 do 23°C. 

Pri temperaturi višoj od 30°C endivija prestaje rasti i lišće postane gorko. 

Sve sorte endivije svrstavamo u dva različita varijeteta: 

1. eskariol endivija, lat. Cichorium endivia var. latifolium, sa širokim valovitim slabo nazubljenim listovima; 

2. kudrava endivija, lat. Cichorium endivia var. crispum, s duboko urezanim sitno nazubljenim kovrčastim listovima. 

Najčešće se uzgajaju eskariol žuta i zelena, kudrava žuta i zelena, dječja glava i pankalijerka. 

Endivija najbolje uspijeva na toplom i zaštićenom položaju, na srednje teškim, humoznim, rahlim, sipkim, dubokim plodnim tlima neutralne reakcije s dosta vode, poslije rajčice, paprike, kupusnjača i drugih kultura za koje je tlo prethodne godine bilo obilno pognojeno stajskim gnojem. 

Ako je tlo u vašem vrtu slabije plodnosti prije sjetve ili sadnje endivije, ukopajte 70 g/m2 mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, npr. florin 1, a kad lišće počne intenzivno rasti endiviju prignojite s 20 g/m2 mineralna gnojiva s većim udjelom dušika, npr. florin 6. 

Tla koja sadržavaju malo dušika ili nisu bila pognojena stajskim gnojem, prije sjetve ili sadnje dodatno pognojite ureom, npr. florin 6 ili 7. Endivija naime traži mnogo kalija. Nema li ga dovoljno, manja joj je otpornost na niske temprature. Dušik joj pak pomaže da brže raste, pa je lišće manje gorko. 

U kopnenom području endiviju posijte najranije potkraj lipnja te u srpnju i kolovozu, 12 - 15 tjedana prije prvog očekivanog jesenskog mraza. 

U jadranskom području endiviju možete posijati od srpnja do rujna, pa čak i kasnije, izravno u povrtnjak ili na posebnu gredicu za uzgoj presadnica. 

Sjemenke endivije su zapravo žućkastosivi rebrasti jednosjemeni plodići, roške, kojih u jednom gramu ima 755 – 910, a dobru klijavost zadržavaju 4 - 6 godina.

Budete li ih posijali izravno na gredicu utrošit ćete oko 1 g sjemena za 1 red duljine 4 m.

Dio gredice na kojoj raste endivija neka bude širok oko 40 cm, a kad biljke porastu prorijedite ih na razmak 35 - 40 cm. 

Uzgajate li endiviju iz presadnica, sjemenke posijte u hladno klijalište ili na posebnu gredicu za uzgoj presadnica. Endivija isklije za 6 - 8 dana, a za 4 - 6 tjedana razvije se 5 - 6 listova. 

Tada flance posadite, potkraj srpnja ili na početku kolovoza, na pripremljene gredice, nakon graška, špinata, ranoga kupusa, rane mrkve, korabice, salate, mladoga krumpira, luka ili češnjaka. 

Razmak između biljaka neka bude 30 - 40 cm, kako bi rozete endivije imale dovoljno prostora. Pri presađivanju vanjske listove prikratite i pazite da endiviju ne posadite preduboko: vegetativni vrh mora biti iznad tla. 

Za vegetacije biljke redovito zalijevajte i okopavajte sve dok se listovi ne nagnu prema van i posve ne prekriju tlo. 

Velike rozete endivije u našem kopnenom području počinjemo brati sredinom rujna, desetak tjedana nakon sjetve, a  beremo ih do studenoga. 

Dva do tri tjedna prije berbe glavice zelenih sorata gorka okusa možete povezati špagom ili rafijom, pokriti loncem za cvijeće ili kartonskom kutijom pa će lišće u sredini glavice izblijedjeti. Prije toga ne zalijevajte sredinu rozete kako ne bi istrunula. 

Endiviju vežite samo za suha vremena, i to ne sve glavice odjednom, nego svaki tjedan po nekoliko glavica, odnosno onoliko koliko ćete pojesti. No imajte na umu da etiolirana endivija sadržava manje vitamina, posebice vitamina A i C, ali i šećera te ljekovitih tvari koje pobuđuju tek i potiču izlučivanje mokraće. 

Lišće endivije rabite za pripremu različitih salata pomiješano sa slatkastim povrćem, primjerice graškom, kukuruzom šećercem, rajčicom, paprikom, mrkvom i ciklom, a možete dodati i kuhani krumpir ili grah. Takva će miješana salata biti posebno ukusna dodate li k tome i naribanu kiselu jabuku, naranču ili grejp narezan na sitne kockice i nekoliko kapi meda. Vanjske velike listove možete sitno nasjeckane dodati finim varivima od raznovrsna povrća.

Endivija je otpornija na niske temperature od zelene salate, ali će se ipak njeni naborani listovi pri temperaturama ispod ništice smrznuti, osobito ako biljci tijekom uzgoja nedostaje kalij. 

Dok u vrtovima na jadranskom području endivija zimi ostaje na gredicama, u našim kopnenim krajevima valja je u studenom, prije jakih mrazova, izvaditi iz tla s korijenom i na gusto utrapiti u pijesak ili sipku umjereno vlažnu zemlju u klijalište, hladan podrum ili spremište zaštićeno od niskih temperatura.

Crnjika

Crnjika, lat. Nigella damascena, u nekim našim krajevima znana i pod nazivima čupava kata i mačkov brk, dražesna je jednogodišnja starinska biljka iz porodice žabnjaka, visoka oko 40 cm, s nježnim fino izrezuckanim svijetlozelenim lišćem. Od svibnja do rujna iz lišća crnjike izviruju neobični nebesko plavi, ružičasti, bijeli ili žućkasti cvjetovi. 

Nigela potječe sa Sredozemlja, a u vrtovima se uzgaja od 16. st.

Veoma je skromna, pa uspijeva i na manje plodnom, ali dobro odvodnjenom vrtnom tlu, na suncu ili u polusjeni. 

Ako nigelu posijete u rano proljeće, cvjetovi se pojavljuju na početku ljeta i svaka biljka cvate oko 8 tjedana. Cvatnja se produžuje do jeseni, posijete li sitne crne sjemenke svaka tri tjedna od ranoga proljeća do ranoga ljeta. 

Crnjikini cvjetovi se mogu sušiti, pa rabiti za cvjetne kitice, kao i neobični suhi mjehurasti plodovi što kad dozru pobijele. Pri vrhu su otvoreni pa zrele sjemenke ispadaju i čupava se kata samozasijava.

Sjemenke prezime i mlade biljčice niknu veoma rano u proljeće. Samo ih valja prorijediti na razmak od 20 cm i umjereno pognojiti kompostom. Tlo na kojem ćete uzgajati crnjiku ne gnojite preobilno jer tada bujno raste lišće na uštrb cvjetova. 

Stoga, nemate li još zgodnu crnjiku u svom vrtu, ne čekajte proljeće iduće godine da biste je zasijali.
Uspijete li nabaviti sjeme, posijte ga u jesen ili zimi, kako bi mačkov brk niknuo rano sljedeće proljeće i u vrt unio svježe nebesko plavetnilo.

Nedjelja u vrtu

Nedjeljom ne radim u vrtu, i biljkama i meni potreban je odmor. Poslije ručka, ako je lijepo vrijeme, sjedim na terasi i gledam u nebo, ako je hladno i kišovito kao danas ležim na otomanu u velikoj sobi, čitam, slušam radio i drijemam. Usput smišljam što bi sve sljedeći tjedan trebalo napraviti. 

Osim redovitih i uobičajenih radova u vrtu, povremeno valja obaviti i neke dodatne poslove i uvesti neke promjene. Naime, kad kupim ili dobijem neku biljku posijem ju ili posadim na mjesto koje mi se učini zgodno za nju i čekam da vidim kako će uspijevati. 

Jer nekim biljkama više paše da su cijeli dan na suncu, a nekima paše i polusjena. One kojima treba puno sunca u sjeni se izdužuju i ne cvatu kako treba.

A primjetila sam i da ono štoj o visini biljaka i vremenu cvatnje piše u raznim vrtlarskim knjigama uvijek i nije baš tako u našim vrtovima. Sve je to divno i krasno, ali knjiga je knjiga, a vrt je vrt. 

Možda je to zato što su te knjige većinom strane, engleske ili njemačke, a kod nas je klima ipak malo drugačija i vrijeme cvatnje se ne podudara s onim što piše u knjizi. 

Kod nas sve cvate ranije. Osim toga nije baš lako ni uskladiti visinu biljaka i boje na svakoj gredici. Cvjetnjake naime nastojim oblikovati tako da na svakoj gredici od proljeća do jeseni uvijek nešto cvate. Al' tek kad biljke poprime svoj konačni oblik, dosegnu svoju pravu veličinu i procvatu, vidim dal' je to sve skupa na gredici skladno.

Ako mi se ne sviđa izgled gredice, biljke koje mi tu ne pašu, bilo po habitusu, bilo po boji cvjetova i lišća, izvadim ih i tražim im prikladnije mjesto. Osim toga dogodi se da poneka biljka strada, bilo od mraza, bilo od bolesti ili štetnika, ili se jednostavno osuši, pa i nju treba zamijeniti nekom drugom. 

Bilo kako bilo, u vrtu uvijek ima nešto što treba promijeniti, nikad ne možete reći da ste posve zadovoljni i da svaki cvjetnjak izgleda baš onako kako ste zamislili. Uvijek treba nešto poboljšati, zamijeniti, dodati neku novu biljku, razmjestiti biljke na novi način i slično. 

No drveće, grmlje i živice ne možete seljakati po dvorištu, to se uglavnom odnosi na cvijeće: jednoljetnice, dvoljetnice i trajnice. Tako se može dogoditi da treba preseliti perunike, hoste, graničice, srdašce, pupavice, sunčane i slične biljke, promijeniti raspored jednogodišnjeg i dvogodišnjeg i lukovičastog cvijeća. 

Jedne godine moj pesek je jedan dio vrta na kojem su rasle trajnice izabrao za sebe. Tu je popodne bila hladovina pa je to bilo baš zgodno mjesto za izležavanje. Baš mu je bilo lijepo tu ležati i valjati se po perunikama i narcisama. 

Dobro, predajem se, rekla sam mu, nek ti bude taj veliki cvjetnjak, presadit ću to cvijeće koje ti smeta na druge gredice, al' jao si ga tebi ak' se počneš valjati i izležavati i po ostalim cvjetnjacima.

Predvečer, kako svaki dan tako i nedjeljom, prošećem se po vrtu, pregledam biljke, ako treba zalijem flance i fotografiram biljke koje cvatu. Već nekoliko dana cvatu ivančice, perunike, vučjak i suručica, jutros se rascvao mirisni pajasmin, a počele su cvasti i ruže.

Metlača

Iz stepskih predjela jugoistočne Europe i Azije potječe metlača, lat. Kochia scoparia, jednogodišnja biljka iz porodice pepeljuga a uskim tankim i nježnim svijetlozelenim listovima, znana i pod nazivom ljetni čempres. 

To je ime dobila zato što izgledom i načinom rasta podsjeća na prave grmolike četinjače. Stoga ih može i zamijeniti u dijelovima vrta u kojima bi nam prava živica zimi smetala, primjerice na mjestima kamo odlažemo snijeg s vrtnih staza. 

No prilično visoka metlača – može narasti 1 - 2 m – dobro dođe i za prikrivanje kompostišta, popunjavanje praznih mjesta u pozadini gredice s trajnicama te za odvajanje pojedinih dijelova vrta, primjerice povrtnjaka i voćnjaka. 

Pogodna je i za velike cvjetne posude uz šareno ljetno cvijeće i niske jastučaste trajnice. 

 

Veoma je skromna, raste i na siromašnim pjeskovitim, vapnenim, pa čak i na slanim tlima, a podnosi i sušu. 

U vrtu je ipak svake godine u rano proljeće, prije no što nikne, malo pognojite kompostom, a ljeti povremeno zalijte.

Kao ukrasne biljke u vrtu uzgajaju se dva varijeteta metlače: Kochia scoparia var. childsii koja ostaje zelena i Kochia scoparia var. trichophylla, koja u jesen pocrveni. Nježnozeleni listići trihofile u jesen, kad se pojave sitni cvjetići, poprime vinskocrvenu boju, a potom se razviju sitne sjemenke.

                                                                             Kochia scoparia var. trichophylla

                                              
Nakon toga cijela biljka posmeđi i suši se, sjemenke otpadaju i prezimljuju na tlu. Sjemenke metlače možete u jesen prikupiti, ali ih posijte odmah, u jesen, na željeno mjesto, ne čekajte do proljeća. 

Rano u proljeće metlača niče, i to najbolje ako se tlo ne prekopava, nego sjemenke ostanu na površini, izložene svjetlosti. Klijavost je sjemena tada veoma dobra pa se čini kao da su baš sve svijetlosmeđe sjemenčice isklijale.
Stoga svake godine slabije razvijene biljke odstranite – možete ih i presaditi, jer se lako «primaju» - kako ljetni čempresi ne bi bili pregusti. 

Odumrle osušene biljke u jesen počupajte ili prelomite. Korijen je prilično snažan i dubok pa se dosta teško čupa, ali je stabljika pri tlu krhka te lako puca. 

Stabljika metlače čvrsta je i žilava pa osušena biljka doista može poslužiti i kao mala metla.

Na početku 20. st. sjeme metlače preneseno je u Sjevernu Ameriku kako bi se uzgajala kao ukrasna biljka u vrtovima a nazvali su je vatrenim korovom te gorućim grmom. No jedna biljka može stvoriti oko 14 000 zrelih sjemenki pa se metlača ubrzo proširila i u slobodnu prirodu. Stoga je u poljoprivrednim područjima SAD-a smatraju korovom koji ugrožava soju, sirak, šećernu repu, žitarice i druge usjeve.

U stepama, naime, u svom prirodnom staništu, metlača se rasprostranjuje tako da u jesen kad se biljka osuši i sjemenke dozru, stabljika puca i biljka se nošena vjetrom kotrlja razbacujući pritom sitne sjemenke na velikom prostoru.